Medjunarodni računovodstveni standardi

[av_heading heading=’Medjunarodni računovodstveni standardi’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ padding=’10’ color=” custom_font=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Vjera Vučelić

Reviziju sproveo: Ivan Stefanović

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

    Zadatak standardizacije u oblasti računovodstvenog izvještavanja je da obezbijedi podatke i informacije za uporedne analize i nesmetano poslovno komuniciranje. Standardizacija forme računovodstvenog (finansijskog) izvještavanja u međunarodnim razmjerama, inicirala je prije pola vijeka osnivanje međunarodnih računovodstvenih asocijacija.

    U Londonu 1973. god. šesnaest nacionalnih profesionalnih asocijacija osnovale su Komitet za međunarodne računovodstvene standarde (International Accounting Standards Committee), čiji je osnovni zadatak bio da se utvrde računovodstvene norme koje su prihvatljive u zemljama koje su inicirale navedeno.[1] Nakon toga, 1977. god. IASC je pristupio Međunarodnoj federaciji računovođa (International Federation of Accountants), koja je kao svoj glavni cilj proklamovala razvoj i unapređenje profesije putem harmonizacije standarda kako bi se po osnovu toga obezbijedile računovodstvene usluge jednakog kvaliteta.

    Globalizacija privređivanja je uslovila da MRS postanu neminovnost. Pitanja koja dobijaju na značaju su potanja usaglašenosti nacionalnih i MRS, zatim odnos Zakonske računovodstvene regulative i MRS, kao i odnos interne računovodstvene regulative, Zakona i MRS-a.

    IACS se obavezao da ove razlike suzi tražeći harmonizaciju regulacije,  računovodstvenih standarda i postupak koji se odnosi na pripremu i prikazivanje finansijskog izvještaja. Opšte prihvaćen stav je da harmonizacija može najbolje da se odvija usmjeravanjem na finansijske izvještaje koji se pripremaju za potrebe obezbjedjenja informacija za različite, posebno eksterne korisnike.

    Za standarde iz oblasti računovodstva možemo reći da su norme ponašanja i postupanja u profesionalnom radu i da je njihova osnovna svrha i smisao unapređenje struke kroz unapređenje kvaliteta usluga i računovostvenih informacija, odnosno njihov cilj je olakšano i što pouzdanije računovodstveno informisanje.

Međunarodni računovodstveni standardi –  MRS:[2]

MRS 1 – Prezentacija finansijskih izveštaja

MRS 2 – Zalihe

MRS 7 – Izveštaji o tokovima gotovine

MRS 8 – Računovodsvene politike, promene računovodsvenih procena i greške

MRS 10 – Događaji posle izveštajnog perioda

MRS 11 – Ugovori o izgradnji

MRS 12 – Porez na dobitak

MRS 17 – Lizing

MRS 18 – Prihodi

MRS 19 – Primanja zaposlenih

MRS 20 – Računovodstvo državnih davanja i obelodanjivanje državne pomoći

MRS 21 – Efekti promena deviznih kurseva

MRS 23 – Troškovi pozajmljivanja

MRS 24 – Obelodanjivanje povezanih strana

MRS 26 – Računovodstvo i izveštavanje planova penzijskih primanja

MRS 27 – Konsolidovani i pojedinačni finansijski izveštaji

MRS 28 – Investicije u pridružene entitete

MRS 29 – Finansijsko izveštavanje u hiperinflatornim privredama

MRS 31 – Učešća u zajedničkim poduhvatima

MRS 32 – Finansijski instrumenti: prezentacija

MRS 33 – Zarada po akciji

MRS 34 – Periodično finansijsko izveštavanje

MRS 36 – Umanjenje vrednosti imovine

MRS 37 – Rezervisanja, potencijalne obaveze i potencijalna imovina

MRS 38 – Nematerijalna imovina

MRS 39 – Finansijski instrumenti: priznavanje i odmeravanje

MRS 40 – Investicione nekretnine

MRS 41 – Poljoprivreda

 

    Nema sumnje da su svi aktivni MRS važni za različite segmente računovodstva preduzeća. Za finansijsko računovodstvo, posebno za finansijsko izvještavanje, od posebne važnosti su: MRS 1, 2, 7, 8, 15, 18, 19, 21, 22, 23, 32, 34, 36. 37, 38 i 40, koji zaslužuju pažnju jako sažetog predstavljanja.

 

MRS 1 – PRIKAZIVANJE FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA

 

   MRS1 daje suštinske smjernice o formi finansijskih izvještaja, odnosno njime se definišu: osnova za prikazivanje finansijskih izvještaja i minimalni zahtjevi u pogledu strukture finansijskih izvještaja. Finansijski izvještaji predstavljaju struktuirani finansijski prikaz finansijskog položaja preduzeća i poslovnih promjena koje su nastale.

Set finansijskih izvještaja opšte namjene sadrži:

  • bilans stanja,
  • bilans uspjeha,
  • izvještaj o promjenama na kapitalu (osim onih koje su nastale po osnovu uplata ili isplata vlasnicima),
  • izvještaj o tokovima gotovine,
  • računovodstvene politike i napomene.

MRS 2 – ZALIHE – IZVJEŠTAVANJE O ZALIHAMA

 

   Knjigovodstveno evidentiranje zaliha ima veliki značaj, zbog prirode zaliha koje se realizacijom transformišu u prihod i troškove prodate robe (proizvoda).

Cilj ovog standarda je da se propiše postupak računovodstvenog obuhvatanja zaliha u kontekstu sitema istorijskog troška. Osnovno pitanje u računovodstvenom obuhvatanju zaliha je iznos troška koji se priznaje kao sredstvo i tako iskazuje sve do priznavanja prihoda.

MRS 7 – IZVJEŠTAJ O TOKOVIMA GOTOVINE

   Izvještaj o tokovima gotovine prikazuje, koliko je novca generisano iz redovnih poslovnih aktivnosti i koliko je upotrijebljeno ili obezbijeđeno iz aktivnosti investiranja ili finansiranja. Sposobnost preduzeća da stvara gotovinu je najvažniji pokazatelj njegove uspješnosti. Informacije iz ovog izvještaja su od koristi i internim i eksternim korisnicima. Oni procjenjuju solventnost preduzeća i profitabilnost preduzeća, kako bi bili sigurni u ispravnost svojih investicionih odluka.

MRS 8 – NETO DOBITAK ILI GUBITAK PERIODA, FUNDAMENTALNE GREŠKE I PROMJENE RAČUNOVODSTVENIH POLITIKA

   Cilj ovog standarda je da propiše klasifikovanje, objelodanjivanje i računovodstveni tretman određenih stavki u bilansu uspjeha, kako bi sva preduzeća dosljedno pripremala i prikazivala bilans uspjeha. Ovaj standard se primjenjuje pri prikazivanju dobitka ili gubitka iz redovnih aktivnosti i vanrednih stavki u bilansu uspjeha.

MRS 12 – POREZ NA DOBITAK

   Cilj ovog MRS je da propiše računovodstveno obuhvatanje poreza na dobitak. Osnovno pitanje u računovodstvu poreza na dobitak je kako treba obračunati tekući i budući porez.

MRS 12 po svom djelokrugu spada u veće i složenije standarde.

Poreski rashod (porez na dobitak) je zbirni iznos koji je uključen pri određivanju neto dobitka ili gubitka perioda koji se odnosi na tekući i odloženi porez.

 

MRS 15 – INFORMACIJE KOJE ODRŽAVAJU UČINKE PROMJENE CIJENA

   MRS 15 spada u grupu manjih standarda i svoju primjenu može da nađe kod promjene cijena, koje se odražavaju na rezultat poslovanja preduzeća, odnosno finansijski položaj preduzeća. Primjenjuju ga preduzeća čiji je nivo prihoda, dobiti, imovine ili zaposlenosti značajan sa ekonomskog stanovišta u okruženju u kome preduzeće obavlja djelatnost.

MRS 18 – PRIHODI

   Cilj standarda je da propiše uslove za priznavanje prihoda od određenih vrsta transakcija, koji kriterijumi za priznavanje prihoda moraju da budu ispunjeni i shodno tome – kada se prihodi priznaju u bilansu uspjeha. MRS 18 treba primijeniti u računovodstvenom obuhvatanju prihoda, koji nastaju iz sljedećih poslovnih promjena i događaja: prodaja robe, pružanja usluga i korišćenje sredstava preduzeća od strane drugih čime se ostvaruju prinosi od kamata, tantijema i dividendi.

MRS 19 – PRIMANJA ZAPOSLENIH

   MRS 19 uređeno je računovodstveno obuhvatanje i objelodanjivanje primanja zaposlenih od strane poslodavca. Ovaj standard se bavi centralnim pitanjem u ekonomiji rada, a to je pitanje cijene radne snage, odnosno nadnice i drugih primanja zaposlenih. Cilj ovog standarda je da uredi računovodstveno obuhvatanje i objelodanjivanje primanja zaposlenih i zahtijeva da se prizna:

  1. obaveza nastala pružanjem usluge od strane zaposlenog, u zamjenu za primanja koja treba platiti u budućnosti
  2. rashod koji nastaje isplatom primanja zaposlenih.[1]

MRS 21 – UČINCI PROMJENA KURSEVA STRANIH VALUTA

   Preduzeće može da obavlja aktivnosti u inostranstvu na dva načina. Može da ima poslove u stranim valutama ii može da posluje u inostranstvu. Da bi se poslovne promjene u stranoj valuti i poslovanja u inostranstvu obuhvatile finansijskim izvještajima preduzeća, poslovne promjene moraju biti izražene u izvještajnoj valuti preduzeća, a finansijski izvještaji poslovanja u inostranstvu moraju da se prevedu u izvještajnu valutu preduzeća. Glavno pitanje računovodstvenog obuhvatanja ovih poslovnih promjena je određivanje deviznog kursa, koji se primjenjuje i kako da se u finansijskim izvještajima prizna finansijski učinak promjena kurseva razmjene.

 

MRS 22 – POSLOVNE KOMBINACIJE

   MRS 22 ima za cilj propisivanje računovodstvenog postupka za poslovna spajanja. Riječ je o dva vida poslovnih spajanja:

  1. pribavljanje (kupovina) jednog preduzeća od strane drugog;
  2. udruživanje interesa u slučaju kada pribavioca nije moguće identifikovati.

Poslovna kombinacija je povezivanje samostalnih preduzeća, kao rezultat udruživanja ili pribavljanja kontrole jednog preduzeća nad neto imovinom i poslovanjem drugog.

MRS 23 –  TROŠKOVI POZAJMLJIVANJA

   Cilj ovog standarda je da propiše računovodstveno obuhvatanje troškova pozajmljivanja. Troškovi pozajmljivanja treba da terete rashode perioda, ali pošto je dopušten i alternativni postupak moguće je troškove pozajmljivanja i direktno pripisati pribavljanju, izgradnji ili proizvodnji sredstava.

Troškovi pozajmljivanja su kamata i drugi troškovi koji nastaju u preduzeću u vezi sa pozajmljivanjem finansijskih sredstava.

 

MRS 32 – FINANSIJSKI INSTRUMENTI: OBJELODANJIVANJE I PREZENTACIJA

   Cilj MRS 32 je da korisnicima poboljša razumijevanje značaja bilansnih i vanbilansnih finansijskih instrumenata u finansijskim izvještajima pri razmatranju finansijskog položaja, rezultata i gotovinskih tokova. MRS 32 propisuje određene zahtjeve za prezentovanjem bilansnih finansijskih instrumenata i utvrđuje informacije koje trebaju o bilansnim (priznatim) i vanbilansnim (nepriznatim) finansijskim instrumentima.

Finansijski instrument je svaki ugovor koji uzrokuje nastanak finansijskih sredstava jednog preduzeća i finansijskih obaveza ili vlasničkog instrumenta drugog preduzeća.

MRS 34 – PERIODIČNO RAČUNOVODSTVENO IZVJEŠTAVANJE

   Cilj MRS 34 je da propiše minimalni sadržaj periodičnih izvještaja kao i pravila priznavanja i mjerenja rashoda i prihoda u određenom međuperiodu, bez obzira na formu i strukturu. Periodičnim izvještajima treba da se omogući svim zainteresovanim stranama blagovremeni uvid u finansijski položaj i uspješnost poslovanja preduzeća

MRS 36 – UMANJENJE VRIJEDNOSTI IMOVINE

   Cilj MRS 36 je da propiše postupke kojima će se osigurati knjiženje imovine po vrijednosti koja nije veća od nadoknadive vrijednosti. Kad god je neko sredstvo knjigovodstveno prikazano po vrijednosti većoj od vrijednosti koja će se nadoknaditi upotrebom ili prodajom sredstva, knjigovodstvenu vrijednost treba smanjiti i po ovom standardu priznati gubitak od umanjenja vrijednosti imovine. Ovaj standard određuje kada preduzeće treba da stornira gubitak po osnovu umanjenja vrijednosti i propisuje određena objelodanjivanja za sredstva čija je vrijednost umanjena.

 

MRS 37 – REZERVISANJA, POTENCIJALNE OBAVEZE I POTENCIJALNA IMOVINA

   Cilj standarda je da obezbijedi da odgovarajući kriterijumi i osnove za mjerenje budu primijenjene na rezervisanja, potencijalne obaveze i potencijalnu imovinu, kao i da odgovarajuće informacije objelodanjene u napomenama iz finansijskih izvještaja omoguće korisnicima da razumiju njihovu prirodu i iznos. Cilj standarda je da obezbijedi da se rezervisanja vrše samo onda kada za njih postoji opravdan osnov.

Rezervisanje je obaveza koja je neizvjesna u pogledu roka i iznosa.

 

MRS 38 – NEMATERIJALNA IMOVINA

 

   Cilj standarda je da propiše računovodstveni tretman nematerijalne imovine kojim se ne bave drugi MRS, kao i priznavanje, odmjeravanje i objelodanjivanje nematerijalne imovine. Ovaj standard se primjenjuje za sva preduzeća u računovodstvenom obuhvatanju nematerijalnih ulaganja.

 

MRS 40 – ULAGANJA U NEKRETNINE

 

   Ovaj standard se primjenjuje pri priznavanju, mjerenju i objelodanjivanju investicione nekretnine. Cilj MRS 40 je da propiše računovodstveni postupak za investicionu nekretninu i odgovarajuće zahtjeve za objelodanjivanjem.

Investiciona nekretnina je nekretnina (neko zemljište ili zgrada) koju vlasnik drži, radi ostvarivanja zarade od izdavanja nekretnine ili radi uvećanja vrijednosti kapitala ili radi i jednog i drugog.

Literatura:

[1] Malinić S., Lalević-Filipović A., ’’Osnovi računovodstva’’, Drugo izdanje, Ekonomski fakultet Univerziteta Crne Gore, Podgorica, 2008., str. 33

[2] Petrović Z., ’’Računovodstvena regulativa’’, treće izdanje, Univerzitet Singidinum, Beograd 2010., str.8

[3] Mrdović B., ’’Finansijsko izvještavanje i međunarodni računovodstveni standardi’’, Viša poslovna škola Čačak, Čačak 2007., str. 161


[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]