Odabrane pravne latinske izreke

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Odabrane pravne latinske izreke’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Priredila: Milica Stojković

Institut za pravo i finansije

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

  1. Alteri stipulari nemo potest. (Ulpianus – D. 45, 1, 38, 17) – Niko ne može svojom izjave volje obavezati drugog.
  2. Ambulatoria est voluntas defuncti usque ad vitae supremum exitum. (Ulpianus – D. 34, 4, 4) – Volja ostavioca je promenljiva do zadnjeg časa života.
  3. Causa est origo et materia negotii. – Causa je izvor i sadržaj pravnog posla.
  4. Contractus contrahentibus lex esto. (Sec. Papinianus – D. 16, 3, 24) – Ugovor neka bude stranama zakon ( slično: Pacta sunt servanda).
  5. Culpa lata dolo aequiparatur. (Sec. Ulpianus – D. 36, 4, 5, 15) – Teški nehat izjednačava se sa namerom.
  6. Dicat testator et erit lex. (Sec. Paulus – D. 50, 17, 12) – Što odredi ostavilac postaće zakon.
  7. Dies interpelat pro homine. – Rok opominje umesto čoveka.
  8. Errantis consensus nullus est. ( C. J. 1, 18, 8) – Ništava je saglasnost lica koje je u zabludi.
  9. Ex nudo pacto non nascitus obligation. ( Ulpianus – D. 2, 14, 7, 4) – Iz proste saglasnosti volja ne nastaje obligacija.
  10. Falsa demonstration non nocet. (Gaius – D. 35, 1, 17, pr.) – Netačan opis ne škodi.
  11. Forma dat esse rei. – Forma daje suštinu stvari.
  12. Forma legalis, forma essentialis. – Zakonska forma, bitna forma. Ako se ne zadovolji forma koju zakon zahteva, nema pravnog posla.
  13. Fraus omnia corrumpit. – Prevara sve potkopava. Poslovi sklopljeni pod dejstvom prevare rušljivi su.
  14. Genera non perunt. – Stvari određene po rodu ne propadaju.
  15. Hereditas viventis non datur. (Sec.Pomponius – D. 18, 4, 1) – Živ čovek ne može biti nasleđen.
  16. Hereditas pro parte adiri nequit. Nasledje se ne može delimično prihvatiti. Naslednik može ili u celini prihvatiti ili u celini odbiti nasledje na koje je pozvan.
  17. Impossibilium nulla est obligation. (Celsus – D. 50, 17, 185) – Ništava je obaveza na nemoguće (niko nije dužan da ispuni ono što je nemoguće).
  18. In dubio pro reo. – U sumnji presudi u korist okrivljenog.
  19. Iure naturae aequum est neminem cum alterius detrimento et iniuria fieri locupletiorem. (Pomponius – D. 51, 17, 206) – Opšti je princip pravičnosti da se niko ne obogati čineći drugom štetu i nepravdu.
  20. Nasciturus pro iam nato habetur, qoutiens de commodis ipsius partus quaeritur. (Sec. Paulus – D. 1, 5, 7) – Začeto dete smatra se kao rođeno, ako su u pitanju njegovi interesi (nasledna prava).
  21. Nemo plus iuris in alium transferre potest quam ipse habet. (Sec. Paulus – D. 50, 17, 120) – Niko ne može na drugoga preneti više prava nego što sam ima.
  22. Nulla poena sine lege. (Sec. Ulpianus – D. 50, 16, 131, 1) – Nema kazne bez zakona.
  23. Obligatio est aliquid dandum vel faciendum vel praestandum. (Sec. Paulus – D. 44, 7, 3, pr.) – Obligacija se sastoji u obavezi da se nešto da, učini ili izvrši.
  24. Omnis hereditas, quamvis postea adeatus, taman ex tempore mortis continuator. (Paulis – D. 50, 17, 138) – Svako nasledstvo, mada i kasnije prihvaćeno, pripada nasledniku od časa smrti ostavioca.
  25. Partes renuntiantium accrescunt invitis. (Sec. Ulpianus – D. 31, 61, 1)- Delovi nasleđa onih koji ga ne prihvate, prirastaju ostalim naslednicima i protiv njihove volje.
  26. Paterna paternis, materna maternis. – Očeva imovima očevim, a majčina majčinim naslednicima.
  27. Qui tacet consentire videtur, ubi tractatur de eius commodo. (Sec. Ulpianus D. 19, 2, 13, 11) – Ko ćuti, smatra se da se slaže, ako se radi o njegovim interesima.
  28. Qui suo iure utitur, neminen laedit. (Sec. Paulus – D. 50, 17, 155, 1) – Ko koristi svoje pravo, nikome ne nanosi štetu.
  29. Qui facit per alium, est perinde ac si faciat per se ipsum. – Što neko radi preko drugog, isto je kao da sam radi.
  30. Quod nullum est, nullum producit efectum. – Što je ništavo, ne proizvodi nikakvo dejstvo.
  31. Recusari hereditas non tantum verbis, sed etiam re potest, et alio quovis iudicio voluntatis. (Paulus – 4, 4, 1) – Nasledstvo se može odbiti ne samo rečima, nego i delom, i svakom drugom izjavom volje.
  32. Resolutio iure dantis, resolvitur ius accipientis. – Prestankom prava poklonodavca prestaje i pravo poklonoprimca.
  33. Utile per inutile non vitiatur. (Sec. Ulpianus – D. 45, 1, 1, 5) – Korisno se štetnim ne kvari.

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]