Poreska harmonizacija vs. poreska konkurencija u EU

[av_heading heading=’Poreska harmonizacija vs. poreska konkurencija u EU’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ padding=’10’ color=” custom_font=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor : Dijana Došić

Reviziju sproveo : Ivan Stefanović

Mart, 2016

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Uvod

Oba pristupa, konkurencije i fiskalne harmonizacije imaju duboke istorijske korene u evropskim državama, ali se kroz njih reflektuju i polemike o tome kao izvršiti integrisanje fiskalnih sistema EU tako i pitanja na koji način fiskalni sistemi mogu uticati na privredni rast i konvergenciju ekonomske politike u proširenoj EU.
Ovi pristupi ilustruju osnovne razlike u istorijskim i političkim stavovima država članica o širim pitanjima ekonomske integracije pre svega političkim i socijalnim.
Uloga EU u oporezivanju bila je ralativno malog značaja i odnosila se na harmonizaciju u oblasti posrednih poreza pa se s pravom konstatuje da pitanje fiskalne harmonizacije ima istaknuto mesto na planu evropskih integracja, mada postoji mala zavisnost između vremena utrošenog na pregovore o harmonizaciji u odnosu na postignute rezultate – usvojene propise na nivou EU
Pitanje fiskalne harmonizacije dovelo je do kontraverznih stavova, a predlozi koji su dolazili iz Brisela su često uzrokovali jake reakcije nacionalnih država.
Procesi evropskih integracija najčešće se nanaliziraju sa aspekta geografskog širenja i prijema novih država članica u EU.

Pitanja načina fiskalne integracije zadiru i tiču se i ekonomsko – političke suštine evropskih integracija odnosno samog koncepta na kome se integracija zasniva, tako da razlikujemo: neoliberni koncept i intervencionistički regulatorni pristup.

Koncept intervencionistički orijentisanog regulatornog pristupa predlaže usvajanje obimnog korpusa nadnacionalnih propisa, sa ciljem jačanja jedinstvenog tržišta i produbiljavanja evropskih integracija. U pogledu načina odlučivanja prednost se daje odlučivanju na osnovu kvalifikovane većine i zahtevi za jačanjem nadnacionalnih organa, posebno u oblastima socijalne regulative, fiskalnih pitanja, kao i jačanja kohezione poitike. U oblasti fiskalne potlitke ovaj koncept pretpostavlja fiskalnu harmonizaciju kao i oblik regulisane nadnacionalne integracije poreskih sistema država članica.

Nasuprot ovom konceptu neoliberalni koncept zasniva se na stavu o potrebi jačanja konkurencije između država članica sa ciljem stvaranja podsticajnih mogućnosti mobilnim proizvodnim faktorima što odbacuje nadnacionalne institucije kao faktor regulacije poreskih pitanja. Nadnacionalne institucije saglasno ovom projektu mogu postojati samo u oblastima koje se odnose na liberalizaciju tržišta, konkurenciju na jedinstvenom tržištu i montearnu politiku. Izvan ovih oblasti, neoliberalni koncept zagovara minimum instituciionalnih zahteva, striktna ograničenja prava odlučivanja na osnovu kvalifikovane većine i ograničena ovlašćenja nadnacionalnih organa. U oblasti fiskalne politike, neoliberalni koncept prihvata fiskalnu konkurenciju kao način postepene integracije poreskih sistema država članica EU.

Fiskalna integracija

Pod fiskalnom integracijom u EU podrazumeva se proces smanjivanja razlika u elementima pojedinih poreza kao i približavanje fiskalnih sistema država članica EU čime se otklanjaju poreski izazvane prepreke slobodnom kretanju faktora proizvodnje u funkciji ostvarivanja osnovnih ciljeva jedinstvenog tržišta.
Potreba za fiskalnom integracijom naročito je povećana poslednjih godina u EU zbog rasta spoljnotrgovinske razmene, obavljanja usluga i finansijskih transakcija između država članica EU, zbog povećanog kretanja “četiri slobode“ tržišta, zbog porasta broja multinacionalnih kompanija koje posluju na jedinstvenom tržištu EU, zbog intenzivnog razvoja savremenih i komukacionih i internet tehnologija itd.
Postojanje različitih fiskalnih sistema u državama članicama EU ometa međunarodno kretanje faktora proizvodnje i ugrožava ostvarivanje najznačajnih principa oporezivanja na kojima se zasnivanju savremeni fiskalni sistemi a posebno dovode do:
Narušavanja finansijsko – političkih ciljeva – povećavaju se mogućnosti izbegavanja plaćanja poreza – npr. međunarodna poreska evazija, usled nemogućnosti kontrole obveznikovih prihoda i imovine, ostvarenih ili stečenih na teritoriji druge države članice EU
Narušavanja principa poreske neutralnosti – koje se ogleda u različitom i neravnomernom oporezivanju poreskih obveznika u zavisnosti od toga da li delatnost ili investiranje obavljaju samo u domaćoj državi ili u inostranstvu.
Narušavanja ekonomskog principa efikasnosti u oporezivanju – što dovodi do neadekvatne alokacije kapitala i suboptimalnog korišćenja proizvodnih faktora s obzirom da se kapital investira pod uticajem poreskih, a ne ekonomskih razloga
Narušavanja administrativno – tehničkih principa – stvaranja pravne nesigurnosti i povećanja obaveza i troškova poreskih obveznika koji obavljaju delatnost u domaćoj i u drugim državama –članicama EU, s obzirom da moraju primenjivati, kako fiskalni sistem države rezidenststva, tako i fiskalni sistem države članice EU u koji investiraju (a koji im nije poznat)
Različiti putevi fiskalne integracije

Osnovni ekonomski cilj EU predstavlja unapređenje alokativne efikasnosti na jedinstvenom tržištu EU, putem smanjivanja ili ukidanja ograničenja u kretanju roba, usluga i faktora proizvodnje odnosno sprečavanja potencijalnih distorzija.
Osnovni princip na kome se zasniva koncept evropskih integracija je princip konkurencije, kao mehanizma kojim se vrši efikasna alokacija ekonomskih resursa.
Princip konkurencije je od centralnog značaja u evropskom projektu još od Rimskog ugovora iz 1957. godine i pretpostavlja stvaranje i postojanje jednakih uslova koji važe za sve učesnike na jedinstvenom evropskom tržištu. Prema tome, jednaki uslovi konkurentima na jedinstvenom tržištu ne smeju biti umanjeni ni putem različitih poreskih mehanizama, što zahteva značajan stepen fiskalne integracije i promoviše principe neutralnosti i efikasnosti oporezivanja.
Drugi bitan princip evropskih integracija je princip supsidijarnosti, proklamovan Mastrihtskim ugovorom iz 1992. godine. Ovaj princip ima za cilj da predvidi načine podele nadležnosti između EU i država članica u pitanjima u kojima postoji podeljena nadležnost odnosno mogućnost delovanja kako EU tako i država članica.
Prema ovom principu, EU deluje u okvirima nadležnosti koje su joj dodeljene Ugovorom o osnivanju dok u oblastima koje ne spadaju u njenu isključivu nadležnost (kao što su porezi) EU preduzima mere u skladu sa načelom supsidijarnosti, samo ako i ukoliko ciljevi predviđene akcije ne mogu biti u potrebnoj meri ostvareni od strane država članica odnosno mogu biti uspešnije ostvareni od strane EU.

Analiza osnovnih principa i kriterijuma na kojima se zasniva EU, ukazuje na određene protivrečnosti u načinima vršenja fiskalne integracije.
Na jednoj strani principi neutralnosti i efikasnosti u oporezivanju zahtevaju značajan nivo fiskalne harmonizacije, što se odnosi i na primenu poreskih propisa. Na drugoj strani, princip supsidijarnosti podrazumeva da svaka država članica EU zadržava nezavisnost u oporezivanju a samim tim i pravo na fiskalnu konkurenciju.

Zato se i ističe da su konkurencija i harmonizacija neizbežni činioci i preduslovi stvaranja jedinstvenog tržišta EU:“ u cilju dobrog funkcionisanja jednistvenog tržišta, potrebno je sprovođenje dva tipa politika konkurencije i harmonizacije“
FISKALNA HARMONIZACIJA

Pristup fiskalne harmonizacije zasniva se na pretpostavci da slobodna trgovina na jedinstvenom tržištu EU zahteva prethodno izjednačavanje poreske politike i prakse u državama članicama odnosno da integracija zahteva prethodno ustanovljavanje pravila o funkcionisanju fiskalnih sistema i profilisanju fiskalnih politika, u formi zakonom obavezujućih propisa za sve države članice.
Fiskalna harmonizacija predstavlja proces normativnog usklađivanja elemenata pojedinih poreza između država članica EU na nadnacionalnom nivou, sa ciljem eliminisanja ili smanjenja poreski izazvanih distorzija do kojih dolazi zbog prekograničnih ekonomskih aktivnosti na teritoriji EU.
Podrazumeva prihvatanje zajedničkih pravila koja eliminišu nacionalne razlike u poreskim pitanjima.
U EU postoje različiti instrumenti fiskalne integracije, a fiskalna harmonizacija predstavlja najkomplikovaniju i najradikalniju meru i način fiskalne integracije.
Ona podrazumeva stvaranje takvog ambijenta u kome je poreski obveznik suočen sa sličnim ili identičnim poreskim opterećenjem, bez obzira na to u kojoj državi članici EU radi, štedi, kupuje  ili investira. To znači da harmonizacija poreskih elemenata (npr poreskih stopa) dovodi do eliminacije fiskalne konkurencije, na isti način kao što i sporazum o ujednačavanju cena pojedinih roba eliminiše konkurenciju između tih roba na jedinstvenom tržištu.

Fiskalna harmonizacija se može postići na više načina:

Eksplicitna – postoji u situaciji kada države članice EU postignu dogovor o ustanovljenju minimalnih poreskih stopa ili odluće da oporezivanje vrše po istoj poreskoj stopi. Npr Direktivom Saveta EU je propisano da države članice mogu uvoditi PDV u visini od najmanje 15% . Ovom Direktivom eliminišu se distorzije u kretanju robe na jedinstvenom tržištu EU, do kojih može doći usled postojanja različitih stopa PDV. Isto tako, poreski obveznici nisu više u mogućnosti da koriste konkurentnu poresku politiku u drugim državama članicama EU.

Kod ovakvog oblika direktne poreske harmonizacije, platiše nemaju korist od bolje poreske politike u drugim državama i vlasti su zaštićene od tržišne discipline

Implicitna – postoji u situaciji kada države članice oporezuju dohodak svojih državljana zarađen u poreskim jurisdikcijma drugih država članica EU.

Koncept oporezivanja „svetskog dohotka“ zahteva od država članica EU razmenu finansijskih informacija o nerezidentnim investitorima kao i razmenu tih informacija s trećim zemljama. Na ovaj način se postiže ravnomernost u oporezivanju rezidentnih i nerezidentnih obveznika, doprinosi se očuvanju poreske osnovice i sprečava se međunarodna poreska evazija. Međutim primenom ove forme harmonizacije, poreski obveznici ne mogu koristiti fiskalnu politiku drugih država članica. Ova politika “svetskog oporezovanja” zahteva da vlast skuplja finansijske informacije o investitorima koji nemaju prebivalište u toj zemlji i da podele te informacije sa poreskim službama iz drugih zemalja. Ovaj sistem “razmene informacija” ima tendenciju da bude ćorsokak budući da radna mesta i kapital generalno otiču iz država sa visokim porezima u one sa niskim.

U ovom indirektnom obliku poreske harmonizacije, poreski obveznici nemaju koristi od bolje poreske politike u drugim državama i vlasti su zaštićene od tržišne discipline.

 

Postoji i mešoviti oblik harmonizacije – u suštini kombinacija prethodna dva pristupa. Ovaj pristup, sa jedne strane, povećava uniformnost korporativnog i poreza na štednju, a sa druge strane, omogućava diferencijaciju poreza na dohodak.

Pozitivna fiskalna harmonizacija  – postoje različiti oblici fiskalne harmonizacije kao i različiti oblici poreske koordinacije i saradnje u vođenju zajedničke politike u poreskim  oblastima.

Negativna fiskalna harmonizacija – manifestuje se u zabranama onih ponašanja koje dovode do narušavanja „četiri osnovne slobode“.

Eliminisanje svih razlika između poreskih sitema država članica EU nije idealno rešenje ukoliko su takve razlike opravdane objektivnim faktorima. Sa ekonomske tačke gledišta, sasvim je opravdano da države članice koje su teritorijalno locirane u perifernim krajevima EU ili su po veličini male, usvajaju poreske režime sa ciljem kompenzacije nepovoljnog geografskog i teritorijalnog položaja

Proces poreske harmonizacije naročito je interesantan i intrigantan na primeru Evropske unije. Ugovorom o osinvanju EU, kao jedan od osnovnih ciljeva definisano je stvaranje jedinstvenog tržišta a ono podrazumeva slobodno kretanje dobara, usluga, ljudi i kapitala u uslovima postojanja konkurentskog oblika organizacije tržišta. Sa druge strane, kod zemalja članica postojale su razlike u poreskim sistemima i poreskim politikama. Poreska harmonizacija, stoga nije automatski proces koji će uslediti od izvršenja tekućih prava EU već zahteva nove zakone ili dobrovoljne sporazume.

Proces poreske harmonizacije obuhvata usaglašavanja posrednih poreza, neposrednih poreza, zatim eliminisanja dvostrukog oporezivanja i saradnju poreskih službi. Poreska saradnja je inicirana izveštajem Fiskalnog i finansijskog komiteta iz 1962. godine.

FISKALNA KONKURENCIJA

Konkurencija poboljšava ekonomske performanse, podstiče bolju alokaciju resursa i doprinosi ekonomskoj efikasnosti. Konkurencija je važan razlog zbog koga tržišne ekonomije brže rastu i omogućavaju viši životni standard.

U današnjem poslovnom svetu, obeleženog turbulencijom i velikom promenljivošću, tržišni uspeh se postiže na taj način što kompanije nastoje da same uvedu konkurenciju svom proizvodu, ne čekajući da to učine konkurenti.

 Potreban uslov za poresku konkurenciju je visoka mobilnost kapitala i/ili rada. Mobilnost kapitala može biti povećana tehnološkim promenama koje omogućavaju pojedincima da se kreću širom kontinenata. Ipak, visoka mobilnost kapitala ne znači da kapital mora da se kreće preko granice. Neophodan uslov za kretanje kapitala je da kapital može da se kreće preko granice na niskim troškovima

Polazeći od navedenog, proces poreske konkurencije može se definisati kao proces privlačenja mobilnog kapitala smanjenjem poreskih stopa. Po svojoj prirodi, proces poreske konkurencije je proces međuzavisnosti postavljanja poreskih stopa i poreske osnovice.

Poreska konkurencija postoji kada se omogućuje poboljšanje relativne konkurentske pozicije jedne države naspram drugih, i to kroz smanjivanje poreskog opterećenja poslovne aktivnosti kompanija i pojedinaca, sa ciljem da se zadrže ili privuku mobilne ekonomske aktivnosti i odgovarajuća (što povoljnija) poreska osnovica, iako se to možda ostvaruje na način koji šteti drugim državama.

 

Pozitivni efekti poreske konkurencije su kontrola moći, inovacije, podsticaji, smanjenje poreskog tereta, fiskalna disciplina, odgovarajuća ravnoteža između nivoa oporezivanja i javnih dobara.

Pozitivni efekti poreske konkurencije mere se stepenom smanjenja javne potrošnje, tj. stepenom efikasnosti javnog sektora. Ona je snažan podsticaj ekonomskoj liberalizaciji koja je pomogla uvođenju dobre poreske politike u zemljama širom sveta.

Čak su i ekonomisti iz OECD priznali da “mogućnost izbora lokacije ekonomske aktivnosti otklanja nedostatke u budžetskim procesima vlasti, čime se ograničava mogućnost preterane potrošnje i oporezovanja.”

 

Pristup fiskalne konkurencije u EU na drugoj strani ima za cilj da se do integracije dođe što je moguće pre, a da pravila budu uvedena nakon toga. Prihvatanje fiskalne konkurencije zasniva se na stavu da postoji prostor u kome će države članice EU vršiti fiskalnu integraciju kroz svoje sopstvene institucije i pravila, a da će nakon toga, kao posledica proizaći pravna pravila na nadnacionalnom nivou.

Postoje različite forma fiskalne konkurencije, a jedna od najčešćih podela je podela na tzv. štetnu i pravičnu fiskalnu konkurenciju.

Štetna fiskalna konkurencija – neprihvatljiva za države članice s obzirom da za cilj ima privlačenje inostranih poreskih osnovica na jednoj dok na drugoj strani svoje nacionalne poreske osnovice štiti posebnim poreskim mehanizmima. Pod ovom konkurencijom smatraju se i specifični ad hoc aranžmani s određenim kategorijama poreskih obveznika.

Osnovni argument stava o štetnoj poreskoj konkurenciji baziran je na činjenici da fiskalna konkurencija dovodi do opšteg i neželjenog gubitka javnih prhoda, čak i ukoliko se na kratak rok u pojedinim državama ostvare pozitivni efekti.

Pravična fer konkurencija podrazumeva takav oblik koji je zasnovan na podjednakom fisklanom opterećenju pojedinog poreskog objekta bez obzira na rezidentnost ili posebne kategorije poreskih obveznika.

Argumenti ZA: fiskalnu harmonizaciju

Osnovni argument u prilog fisklane harmonizacije odnosi se na činjenicu da fiskalna konkurencija može dovesti do neodgovarajućeg suoptimalnog nivoa obezbeđenja javnih prihoda i pružanja javnih usluga, usled nedostatka javnih prihoda, odnosno do situacije kada prikupljeni javni prihodi ne mogu pokriti javne rashode.

Osim toga, fiskalna konkurencija dovodi do rešenja koja imaju negativne posledice na ostvarivanje principa pravičnosti u oporezivanju. Naime, pravičnost oporezivanja je ugrožena činjenicom da fiskalna konkurencija dovodi do smanjenja poreskih stopa na mobilne poreske osnovice, pre svega kapital u krajnjoj instanci do nulte poreske stope u svim državama članicama EU.

Samim tim, teret oporezivanja mora biti prebačen na manje mobilne poreske osnovice pre svega na faktor rada, odnosno na zarade. Takođe rezidenti iz zemalja članiica s niskim porezima i sa niskim nivoom javnih usluga, mogu koristiti javna dobra u državama članicama koje imaju visoke poreze i po tom osnovu ostvariti širi opseg javnih usluga.

Osnovni ekonomsko politički argumenti u prilog fiskalne harmonizacije:

Unapređenje alokativne efikasnosti na jedinstvenom tržištu

Dolazi do smanivanja razlika između poreskih sistema država članica, čime se uklanjaju poreski izazvane distorzije slobodnom kretanju proizvodnih faktora i postiže se alokativna efikasnost

Obezbeđenje pokrića javnih rashoda

Privlačenjem mobilnih faktora proizvodnje (kapital), smanjivanja poreskih stopa može dovesti do smanjivanja ukupnih javnih prihoda i po tom osnovu do smanjivanja ukupnog obima javnih rashoda, odnosno neodgovarajućeg nivoa pružanja javnih usluga

Obezbeđenje sistema socijalne zaštite i socijalnih programa

Neharmonizovani poreski sistemi dovode do poreske konkurenicije, što će rezultirati nižem nivou sredstava potrebnih za obezbeđenje sistema socijalne zaštite i nemogućnosti održavanja socijalnih programa na dostignutom nivou u EU.

Poseban problem predstavlja i proces starenja stanovništva u EU koji se na planu socijalnih programa manifestuje u stalnom povećanju rashoda po osnovu isplate penzija i drugih prinadležnosti iz socijalnih programa.

Pravičnost oporezivanja

Poreska konkurencija za oskudnim proizvodnim resursima pre svega kapitalom ima za cilj da putem smanjivanja poreskih stopa privuče investicije iz ostalih država čllanica. Smanjivanje poreskih stopa na kapital kao najmobilniji faktor, mora biti kompenzovano povećanjem poreskih stopa na manje mobilne faktore, pre svega faktor rada, što ima negativne posledice na pravičnost oporezivanja.

Suzbijanje poreske evazije

Poreska harmonizacija, odnosno smanjivanje razlika između poreskih sistema i razmena informacija između poreskih vlasti čini poreske sisteme transparentnijim, čime se smanjuju podsticaji i mogućnosti poreske evazije.

Neosnovanost argumenata o seljenju finansijskog kapitala

Argumenti zagovornika poreske konkurencije o seljenju finansijskog kapitala izvan granica EU  zbog procesa harmonizacije i uvođenje poreza po odbitku na prihode od kapitala su prenaglašeni, s obzirom da mogu imati uticaj samo na privatne investitore, koji u okviru EU čine veoma mali deo ukupnog finansijskog tržišta.

Koristi od poreza za zaštitu životne sredine

Porezi vezani za zaštitu životne sedine (porezi na gorivo, energiju) ili porezi s efektima na očuvanje zdravlja stanovništva (porezi na alkohol i duvan) mogu biti efikasni u okviru jedinstvenog tržišta jedino ukoliko su njihovi nivoi harmonizovani.

Eventualne kritike koje bi se odnosile na fiskalnu harmonizaciju ticale bi se  toga da ona  predstavlja najkomplikovaniju formu fiskalne integracije s obzirom da je u poreskim pitanjima zadržan princip jednoglasnog odlučivanja u Savetu ministara.

Iz ovih razloga, napori za fiskalnom harmonizacijom u EU fokusirani su na veoma specifične oblasti u kojima postoje jaki i nedvosmisleni argumenti u prilog harmonizacije. Ovo je posebno važno u oblasti posrednih poreza ( oporezivanje prometa roba i usluga), gde je potrebno postići neophodan visok nivo harmonizacije, s eliminisanja graničnih kontrola.

Na drugoj strani, veliki deo fiskalne politike u oblasti neposrednih poreza nema za cilj harmonizovanje poreskih propisa država članica. U ovoj oblasti potrebno je obezbediti da poreski sistemi država članica budu međusobno kompatabilni i u skladu sa Ugovorom o osnivanju EU.

Argumenti ZA: fiskalnu konkurenciju

Osnovni argument u prilog fiskalne konkurencije ukazuje da ona podstiče efikasnost javnog sektora. Države članice EU su usled fiskalne konkurencije, primorane da se kritički odnose prema kvalitetu javnih dobara koje pružaju kao i da pokušaju da poreskim obveznicima obezbede najbolje usluge po najnižoj ceni.

Osim toga, fiskalna konkurencija dozvoljava brza prilagođavanja i odgovor na tzv. asimetrične krize. Takođe, ona dovodi do smanjenja troškova javnog sektora na taj način što podstiče prelaz dela javnih preduzeća iz državnog u privatni sektor, čime se posebno utiče na jačanje lokalnog privatnog sektora.

Osnovni ekonomsko – politički argumenti u prilog fiskalne konkurencije su:

Unapređenje efikasnosti javnog sektora

Fiskalna konkurencija podrazumeva snižavanje poreskih stopa i smanjivanje javnih prihoda, pa su države primorane da u cilju obezbeđenja postojećeg nivoa javnih usluga, podstaknu efikasnost javnog sektora. Države su prisiljene da se kritički odnose prema kvalitetu javnih dobara koje pružaju, kao i da pokušaju da obezbede najbolji kvalitet usluga po najnižoj ceni poreskim obveznicima.

Očuvanje poreske suverenosti

Poreska politika je jedino preostalo makroekonomsko sredstvo država članica. Ona ima za cilj stimulisanje nacionalnih ekonomija. Prihvatanjem poreske harmonizacije, države bi se odrekle i ovog jedino preostalog makroekonomskog sredstva što bi smanjilo ionako ograničene mogućnosti prilagođavanja i odgovora na asimetrične krize.

Unutrašnja konkurentnost dovodi do međunarodne konkurentnosti

Poreska konkurencija podstiče konkurentnost država u okviru EU, ali takođe i eksternu konkurentnost EU na svetskom nivou. S obzirom da procesi poreske harmonizacije dovode do nivelisanja poreskih stopa prema nivou poreskih stopa u najvećim evropskim državama (koje i imaju najviše poreske stope), harmonizacija će verovatno dovesti do porasta opšteg nivoa poreskih stopa u EU. Ovakav razvoj će imati negativne posledice na investicionu aktivnosti i dovesti do seljenja kapitala izvan EU, čime se smanjuje konkurentnost evropskih ekonomija.

Seljenje finansijskog kapitala i tržišta izvan EU

U pogledu prihoda od kapitala, a zvog visoke mobilnosti ovog faktora, harmonizacija pretpostavlja uvođenje poreza po odbitku na prihode od kapitala i povećanja poreskog opterećenja ovog faktora, što može dovesti do prenošenja finansijskih usluga izvan granica EU.

Očuvanje demokratskih tradicija

Poreska pitanja, visina poreza, nivo javne potršnje i socijalna politika predstavljaju bitna, ponekad i presudna pitanja za ishod parlamentarnih izbora u evropskim državma. Prenošenje poreskog suvereniteta i poreskih ovlašćenja sa nacionalnih na evropske nadnacionalne organe smanjilo bi demokratske kapacitete i distanciralo građane od odluka koje utiču na njihov život i zaposlenje.

Velike razlike u poreskim sistemima

Tokom dugog vremenskog perioda, evropske države su kreirale sopstvene poreske sisteme, uzimajući u obzir sve svoje specifične kako fiskalne tako i ciljeve alokacije, stabilizacije i redistribucije. Zbog toga se poreski sistemi evropskih država međusobno bitno razlikuju, što ih čini nepodobnim fiskalnoj harmonizaciji na nadnacionalnom nivou.

Nepredvidivi efekat mera harmonizacije

Efektivni nivo poreskog opterećenja ne zavisi samo od visine poreskih stopa (koje su prioriteti u procesima harmonizacije) već i od ostalih elemenata poreza, pre svega poreske osnovice i poreskih oslobođenja. Zbog toga, efektivno poresko opterećenje može biti više u državama sa nižim porezima, a mere poreske harmonizacije mogu imati nepredvidive efekte, koji neće zadovoljiti pobornike poreske harmonizacije.

Iako ima dosta pozitivnih efekata, treba napomenuti i odgovarajuće nedostatke poreske konkurencije.

Dve glavne kategorije prigovora protiv fiskalne konkurencije:

Prvi, tvrdi se da je međunarodna raspodela kapitala neefikasna jer kapital kao pokretljivi faktor ide u oblasti gde je porez manji, bez obzira na realna ekonomska razmatranja.

Drugo, potvrđeno je da poreska konkurencija dovodoi do pogoršanja poreskih baza, na kraju izaziva ispod prosečno snabdevanje javnim dobrima. Prvi argument se nalazi u nekoliko publikacija, a svodi se na činjenicu da porez ne treba da bude dominantan faktor u procesu donošenja odluka o alokaciji kapitala. Drugi argument je razvijen od strane OECD.

U negativne strane poreske konkurencije treba uvrstiti eroziju poreske osnovice, pojavu politike „osiromašenja suseda“, čak postoje stavovi da dovodi do „slabljenja države“ u ekonomskom i finansijskom smislu.

Stavljanjem u odnos relatIvnih prednosti fiskalne harmonizacije, na jednoj i fiskalne konkurencije na drugoj strani dolazi se do dva vodeća principa fiskalne integracije u EU:[1]

  1. POTREBNO JE HARMONIZOVATI SAMO ONE POREZE KOJI DOVODE DO REALNIH DISTORZIJA U PROCESU EKONOMSKE INTEGRACIJE
  2. SPORAZUMI O MINIMALNIM PORESKIM STOPAMA TREBALO BI DA SPREČE PORESKE SISTEME U PRAVCU SUBOPTIMALNOG NIVOA OPOREZIVANJA.

Zaključak

 

Poreska konkurencija vs poreska harmonizacija je u stvari diskusija oko toga da li će vlast kontrolisati faktore proizvodnje. Pristalice poreske harmonizacije bi volele da ometu oticanje radnih mesta i investicija iz država sa visokim porezima u države sa niskim. Debata se uglavnom fokusira na kapital, pogotovu da li vlasti mogu da prate – i oporezuju – mobilni kapital.

Neki smatraju da su politike poreske harmonizacije neophodne da bi se smanjilo izbegavanje plaćanja poreza (poreska evazija).

Međutim, suprotni argumenti kažu da prava i potpuna poreska reforma može smanjiti motiv za izbegavanje plaćanja poreza dok bi se istovremeno umanjivala mogućnosti izbegavanja oporezivanjem kapitalnog prihoda na izvoru. Naime, ovo je debata o veličini vlasti.

Harmonizacija znači više poreske stope i veću državu. Oslobođeni od stresa konkurencije, političari bi udovoljavali grupama sa specijalnim interesima i opirali se preko potrebnim fiskalnim reformama.

Činjenica je da su diferencirani poreski sistemi zastupljeniji od harmonizovanih. Harmonizovani sistemi su poželjni mnogima, naročito političarima, međutim, napredak se ostvaruje kada postoje varijacije.

Ironično u odnosu poreske konkurencije i poreske harmonizacije je da se oba mišljenja slažu sa nekim poreskim ujednačavanjem, ili dole (u slučaju konkurencije) ili gore (u slučaju harmonizacije).

Sama potreba za fiskalnom integracijom ne opredeljuje i način vršenja integracija koja se može vršiti putem fiskalne harmonizacije, fiskalne konkurencije, različitim vidovima fiskalne koordinacije i kooperacije između država članica EU. [2]

Što se tiče fiskalna kooperacija i razmena poreskih informacija između poreskih administracija država članica EU, one predstavljaju mere koje obećavaju blaže oblike fiskalne koordinacije. Ove mere polazeći od fiskalnog suvereniteta država članica EU dopuštaju određivanje poreskih pravila u skladu sa potrebama samih država članica. Ova saradnja doprineće pravilnom oporezivanju prihoda od štednje EU rezidentata koji su deponovani u državama izvan EU.

Koordinacija u poreskim pitanjima predstavlja efikasnan instrument u borbi protiv poreske utaje i evazije poreza u EU.

Nedostatak koordinacije poreskih sistema država članica EU predstavlja impuls različitim načinima poreskog planiranja i izbegavanja poreza i pored toga što odredbe Ugovora o osnivanju EU predstavljaju striktna ograničenja ovim merama.

Unapređenje kooperacije u poreskoj oblasti doprineće zbog toga, ostvarivanju širih ciljeva ekonomske politike država članica EU u pravcu povećanja privrednog  rasta i politike zapošljavanja.

Literatura

  1. CHAPMAN J, FACER R II, Connections Between Economic Development and Land Taxation, Land Lines Article, Volume 17, No 4, 2005
  2. MIČEL D, Ekonomija poreske konkurencije: harmonizacija ili liberalizacija, 2005.
  3. MOMIROVIÇ, ZDRAVKOVIĆ D, Uticaj poreskih podsticaja na izgradnju konkurentnosti sa posebnim osvrtom na Srbiju,
  4. HARVEY D, From Managerialsm to Enterpreneurialism: The Transformation in Urban Governance in Late Capitalism, In: G. Bridge and S. Watson (eds.) The Blackwell City Reader, 2002.
  5. RAIČEVIĆ B, Javne finansije, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2008.
  6. RAIĆEVIĆ B, NENADIĆ J , Poreska konkurencija, opšti osrvt, Ekonomski anali 162, 2004.
  7. STALMANN J, JOHNSON T, Tax Policy and Tax Portfolio, Oktobar 2010
  8. Sassen S., From Globalisation and its Discontents, In: G. Bridge and S. Watson, The Blackwell City Reader, 2002.
  9. Steichen A., Tax Competition in Europe or the Timing of Leviathan, IBDF, Amsterdam, 2003.
  10. Stojanović Snežana, Poreska konkurencija versus poreska harmonizacija u Evropskoj uniji, Finansije 1-6/2009, Beograd, 2009.

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]