Preventivna diplomatija

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Preventivna diplomatija’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Vesna Milićević

Reviziju sproveo: Marko Todorović

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Usled velike omasovljenosti unutrašnjih oružanih sukoba1, naročito u poslednjih nekoliko decenija prošlog veka2 pa do današnjih dana, uključujući i „Arapsko proleće“3, stiče se utisak da je međunarodno pravo nemoćno da upotrebi postojeća pravna rešenja. Naime, pokušaj je učinjen 1992. godine Agendom za mir 4 i njenim Dodatkom iz 1995. godine. Pokazalo se da preventivna diplomatije jeste prihvatljivo rešenje u novonastaloj situaciji, ali sa jednim nedostatkom, teško je primenljiva5. Dok Povelja UN naročito kroz Glavu VII i aktiviranje Saveta bezbednosti daje rezultate. Međutim, ne treba smetnuti da se neretko pristupa oružanim intervencijama bez saglasnosti pomenutog organa UN, što predstavlja neposredno kršenje Povelje UN, a za posledicu ima slabljenje međunarodnopravnog sistema kad je u pitanju očuvanje mira u svetu, što je i glavni cilj Povelje UN.

Naime, vrlo je verovatno da se čovečanstvo nalazi pred samo jednim u nizu izazova na koji mora da odgovori. Reč je o potrebama za izmenom (revizijom) Povelje UN. Čak je i moguće da se izmena Povelje UN nenametljivo sprovodi preko Agende za mir iz 1992. godine kao i njenog Dodatka iz 1995. godine.

U središtu Agende za mir jeste preventivna diplomatija koja označava spečavanje nastajanja nesuglasica između strana, ali i sprečavanje da nesuglasice prerastu u sukobe i onemogućavanje širenja drugih kada nastanu. Naime, suština preventivne diplomatije leži u pregovaranju.

Agendom za mir skreće se pažnja, da je očigledno bolje sprečiti sukobe putem ranog upozoravanja, tihe diplomatije, a u nekim slučajevima i preventivnog slanja snaga, nego biti primoran na preduzimanje velikih političko-vojnih napora za rešavanje sukoba kad ovaj već izbije. Autor Agende za mir, skreće pažnju i na iskustvo koje je pokazalo da najveće prepreke uspeha u tim naporima nije, ko što se široko pretpostavlja, nedostatak informacija, sposobnosti za analizu ili ideja za inicijativu UN. Uspeh je često ometen na samom početku nedostatkom volje jedne ili druge strane da primi pomoć UN. To važi i za međudržavne i unutrašnje oružane sukobe6.

Osnovni principi savremenog međunarodnog prava u vezi sa preventivnom diplomatijom i rešavanjem sukoba osim Agende za mir iz 1992. godine odnose se i na član 2. Povelje UN kojim se zabranjuje upotreba sile i obavezuje države člavnice da rešavaju svoje nesporazume mirnim načinima ali na takav način kojim se međunarodni mir, sigurnost i pravda ne mogu ugroziti. Posebno je bitna Glava VII Povelje UN kojom se razrađuje pitanje kolektivnog sistema sigurnosti. U Agendi za mir je naglašeno poštovanje temeljnog suvereniteta i integriteta država koje čini kamen temeljac organizacije. Takođe, je od vitalnog značaja i jačanje institucija koje mogu omogućiti dugoročnu i održivu bazu za globalni mir i sigurnost. Te su od 1992. godine nastali mnogobrojni centri za preventivnu diplomatiju širom sveta, i to: Ujedinjene nacije, Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju, Interparlamentarna unija, Asocijacija jugoistočnih azijskih zemalja, američe institucije za prevenciju sukoba i mnoge druge. Dok je instrument u strategiji saradnje za redukovanje globalnog nasilja Međunarodni sud pravde u čijoj je nadležnosti procesuiranje pojedinaca za zločine genocida i ostale zločine protiv čovečnosti. Tako, Međunarodni sud pravde deluje kao deo strategije preventivne diplomatije UN, pomaže stranama u sukobu da razjasne svoje stavove i pozicije, smire napetosti i daje dodatno vreme za osetljive bilateralne pregovore7.

Za uspeh preventivne diplomatije od presudnog značaja jesu, kako rano upozoravanje kojim se može kontrolisati trenutak kada će treća strana da se uključi u rešavanje sukoba, tako i politički faktori i volja umešanih strana. 8

Diplomatija je, kao uostalom i rat, samo instrument u službi politike. Tako da pojam preventivne diplomatije ne uzima oblik slučajno. Samo što njeno korišćenje kao metodske prakse zahteva prilagođavanje celokupnih mehanizama i međunarodnih mreža. Ona zapravno ni u čemu ne obećava svet u kome bi pribegavanje sili postalo suvišno9.

Naravno,  ne   treba   smetnuti  da   je   OUN  pred   velikim   izazovom   da   odgovori  na pitanje  „sprečavanja oružanih konflikata“, poput ukupne situacije na Bliskom Istoku, prostoru bivšeg SSSR-a, kao i rešavanju palestinskog i kiparskog problema. U medijima se provlači i retorika „zveckanja oružjem“ i „nekog novog proleća“ u nekim moćnim državama10. Dakle, slobodno bi se moglo reći da je svet „bure baruta“ koje može da eksplodira u razorni totalni rat, samo je pitanje koji unutrašnji oružani sukob i koja država će imati ulogu „fitilja“. Međunarodna zajednica ovakav ishod može da izbegne upravo primenom svih instrumenata iz arsenala „preventivne diplomatije“, koji nisu korišćeni poslednjih godina11.


Literatura:

Zoran Petrović Piroćanac, Mali pojmovnik geopolitike, Centar za geopolitičke studije „Jugoistok“ i Institut za političke studije, Beograd, 2004.

Maja Sahadžić, Preventivna diplomacija   u međunarodnom pravu i njena primjena na području bivše Jugoslavije, Izvorni naučni rad, MP 1-2, april 2009.

http://www.doiserbia.nb.rs

http://www.patriotskifront.com

http://www.srpskapolitika.com


1 Uzroci unutrašnjih oružanih sukoba za svoju osnovu imaju etničku, religijsku kao i ekonomsku komponentu. Njih prati veliki broj cevilnih  žrtava. I to: veliki broj poginulih civila, raseljenih i izbeglih lica. Neretko paralelno sa unutrašnjim oružanim sukobima cveta i organizovani kriminal, poput: krijumčarenja oružja, ljudi, narkotika, trgovine ljudskim organima, prostitucije.

2  Prema Tedu Robertu Guru (Ted Robert Gurr) samo tokom 1993. i 1994. godine dogodilo se oko pedeset ozbiljnih i urgentnih etno –  političkih sukoba u svetu. Dok se u izveštaju Razvojnog programa UN (United Nations Development Program –UNDP) A Human Development Report procenjuje se da su se tokom 1993. godine u 42 zemlje u svetu dogodila 52 velika sukoba a da je još 37 zemalja u svetu potreslo političko nasilje. Od ukupno 79 zemalja koje su bile pogođene sukobima i političkim nasiljem 65 su iz razvojnih zemalja. Od pada Berlinskog zida bilo je preko 90 oružanih sukoba od čega je najveći broj etničkih sukoba (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Somalija, Ruanda, Čečenija, Tadžikistan, Kurdistan, i dr.. Preuzeto sa linka: http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0025-8555/2009/0025-85550902112S.pdf, Maja Sahadžić, Preventivna diplomacija u međunarodnom pravu i njena primjena na području bivše Jugoslavije, Izvorni naučni rad, MP 1-2, april 2009., str. 113. Pristup 11.08.2012.

3 Čiji cilj ne leži samo u rušenju režima već ima i religijske elemente.

4 Doneta je na predlog Butrosa Butrosa Galija (Boutros Boutros Ghali) tadašnjeg Generalnog sekretara UN.

5 U prilog tome je i Arapsko proleće. Njegov talas se prelivao iz družave u državu. I to u: Tunisu, Egipatu, Libiji, nekim manjim arapskim državama i Siriji gde borbe i danas  traju.

6 UN 1945-1995.: između priznanja i pokude: Povelja UN, Agenda za mir, Agenda za razvoj, Rezolucije Saveta Bezbednosti, O kruzi u bivšoj Jugoslaviji i drugi prilozi, „Međunarodna politika“ „Službeni glasnik“ Pravni fakultet, Fakultet političkih nauka, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, 1995., str. 99.

7  Preuzeto sa linka: http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0025-8555/2009/0025-85550902112S.pdf, Maja Sahadžić, Preventivna diplomacija   u međunarodnom pravu i njena primjena na području bivše Jugoslavije, Izvorni naučni rad, MP 1-2, april 2009., str. 123-128. Pristup 11.08.2012.

8  (Na primeru raspada SFRJ) tek kasnije ipak dolazi do pregovora koji su rezultirali Dejtonskim sporazumom, čije je postizanje zavisilo kako od pregovaračkog  umeća  posrednika  Ričarda  Holbruka  (Richard  Holbrook)  tako  i  onih  koji  su  odlučili  da  pregovaraju.  Bliže  o  tome  na: http://www.patriotskifront.com/index.php?option=com_content&view=article&id=164:–q–q&catid=34:geo-politika&Itemid=50,   intervju    sa Vladislavom Jovanovićem, „CIA opsednuta Kosmetom, rasturila Balkan“, (Č). Pristup 11.08.2012.

9 Zoran Petrović Piroćanac, Mali pojmovnik geopolitike, Centar za geopolitičke studije „Jugoistok“ i Institut za političke studije, Beograd, 2004., str. 356-357.

10 Bliže o tome na: http://www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Komentari/2012/latinica/017.html. Pristup 11.08.2012.

11 Reč je o instrumentima o kojima govori Ban Ki Mun, generalni sekretar OUN Ban Ki Mun uoči otvaranja zasedanja u Savetu bezbednosti. http://www.vesti.rs/Nju-Jork/Preventivna-diplomatija-generalnog-sekretara-OUN.html.  pristup 11.08.2012.


[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]