Regulatorna tela za harmonizaciju međunarodnih računovodstvenih standarda

[av_heading heading=’Regulatorna tela za harmonizaciju međunarodnih računovodstvenih standarda’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ padding=’10’ color=” custom_font=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Nevena Šetutkovski

Reviziju sproveo: Ivan Stefanović

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Razlozi za postojanje Međunarodnih računovodstvenih standarda i Međunarodnih standarda finansijskog izveštavanja su:

 – poboljšanje kvaliteta finansijskih izveštaja

 – obezbeđenje uporedivosti finansijskih izveštaja

Standardi su važan deo računovodstva jer oni regulišu poslove vezane za ovu oblast, bilo da su to poslovi prikazivanja i obelodanjivanja, ili da je u pitanju računovodstveno obuhvatanje: zaliha; osnovnih sredstava i nematerijalnih ulaganja;  finansijskih instrumenata, određenje vrste transakcija ili događaja ili samo učešće u kapitalu i poslovne kombinacije.

Okvir za finansijsko izveštavanje

Komponente okvira za finansijsko izveštavanje u Republici Srbiji su:

  1. Zakonska regulativa iz oblasti računovodstva i revizije – pod zakonskom regulativom podrazumevaju se zakoni i podzakonski propisi koji se donose za izvršavanje zakona (dakle, ne samo Zakona o računovodstvu i reviziji) s tim da se odnose na materiju koja je ragulisana Zakonom o računovodstvu i reviziji – na primer, privredni subjekti u skladu sa Zakonom o porezu na dobit pravnih lica[1] utvrđuju visinu amortizacije koja se priznaje za poreske svrhe. Samim tim se stvara obaveza privrednog subjekta da pristupi izračunavanju odloženih poreskih sredstava ili odloženih poreskih obaveza;
  2. Profesionalna regulativa iz oblasti računovodstva i revizije – pod profesionalnom regulativom iz oblasti računovodstva i revizije podrazumevaju se dokumenta usvojena od strane merodavnih profesionalnih računovodstvenih organizacija;
  3. Interna računovodstvena regulativa – pod internom računovodstvenom regulativom podrazumevaju se interni opšti akti koje donose pravna lica i preduzetnici, a koji sadrže posebna uputstva i smernice za vođenje poslovnih knjiga, računovodstvenu politiku za priznanje, merenje i procenjivanje imovine, obaveza, prihoda i rashoda, kao i za dostavljanje i obelodanjivanje finansijkih izveštaja u skladu sa zakonskom i profesionalnom regulativom. Zbog obimnosti materije koja se reguliše opštim aktima najčešće se ne radi o jednom opštem aktu, već o nekoliko. U praksi se ova akta najčešće sreću pod sledećim nazivima:

– Pravilnik o računovodstvu

– Pravilnik o popisu

– Računovodstvene politike

Pod računovodstvenim politikama[2] (sem opšteg akta) podrazumevaju se i specifični principi – načela (konvencije, pravila i prakse) koji su prihvaćeni od strane privrednog subjekta u pripremi i prikazivanju finansijskih izveštaja. Primeri računovodstvenih politika privrednog subjekta mogu biti njegovo opredeljenje da:

  1. amortizaciju obračunava metodom proporcionalnog otpisivanja
  2. izlaz sa zaliha materijala obračunava metodom prosečnih ponderisanih cena, itd.

* Zakon o porezu na dobit pravnih lica utiče na finanskijsko izveštavanje na sledeće načine:

  1. na osnovu Zakona o porezu na dobit pravnih lica izračunava se tekući porez na dobit[1]. Samim tim odredbe Zakona o porezu na dobit pravnih lica kao i podzakonskih akata donetih na osnovu njega, utiču na finanskijsko izveštavanje i potrebu priznavanja odloženih poreskih sredstava i obaveza;
  2. Zakon o porezu na dobit pravnih lica pruža poreske olakšice privrednim subjektima koji su obveznici poreza na dobit, i to u vidu poreskih podsticaja i poreskih kredita. To bi takođe trebalo računovodstveno obuhvatiti.
  3. različita pravila priznavanja i vrednovanja iz Zakona o porezu na dobit pravnih lica u odnosu na takva pravila priznavanja i vrednovanja u MSFI mogu dovesti do prihvatanja u računovodstvu pravila iz Zakona o porezu na dobit pravnih lica umesto iz MSFI:

– zbog ekonomičnosti u radu računovodstva (da se ne bi posao dva puta radio)

– zbog zakonski dozvoljenog izbegavanja plaćanja neopravdano visokog iznosa poreza na dobit

Zakonska regulativa finanskijskog izveštavanja

U Republici Srbiji za vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje finansijskih izveštaja primarno se primenjuju sledeći propisi:

  1. Zakon o računovodstvu i reviziji
  2. Pravilnik o načinu i rokovima vršenja popisa i usklađivanja knjigovodstvenog stanja sa stvarnim stanjem
  3. Pravilnik o bližim uslovima i postupku prijema, kontrole, registracije, obrade i objavljivanja finansijskih izveštaja, načinu vođenja i sadržini Registra finansijskih izveštaja i podataka o bonitetu pravnih lica i preduzetnika, kao i o davanju podataka iz tih izveštaja
  4. Pravilnik o Registru preduzeća za reviziju

Računovodstveni propisi koji su specifični za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike su:

  1. Pravilnik o načinu priznavanja i procenjivanja imovine, obaveza, prihoda i rashoda malih pravnih lica i preduzetnika
  2. Pravilnik o kontnom okviru i sadržini računa u Kontnom okviru za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike
  3. Pravilnik o sadržini i formi obrazaca finansijkih izveštaja za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike

Na sastavljanje finansijskih izveštaja značajan uticaj imaju i poreski propisi (o porezu na dobit, porezima na dohodak građana, porezima na imovinu i slično).

Pri sastavljanju finansijskih izveštaja treba poštovati odredbe i svih ostalih zakona i propisa koje imaju uticaja na te finansijske izveštaje (kao što su na primer odredbe Zakona o privrednim društvima, Zakona o obligacionim odnosima i dr.)

Profesionalna računovodstvena regulativa – delokrug Međunarodnog standarda finansijskog izveštavanja, obaveznost njihove primene i problemi u primeni

U skladu sa Zakonom o računovodstvu i reviziji profesionalnu računovodstvenu regulativu u Republici Srbiji čine:

  1. Okvir za sastavljanje i prikazivanje finansijskih izveštaja[1] – u pitanju je konceptualni računovodstveni okvir kojim se ustanovljavaju osnovne smernice za pripremanje i prikazivanje finansijskih izveštaja namenjenih eksternim korisnicima.
  2. Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja – pod ovim terminom podrazumevaju se Standardi i Tumačenja koja je usvojio Odbor i to:

Međunarodni računovodstveni standardi[2] (29[3] Standarda)

Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja[4] (8 Standarda) i

Tumačenja koja daje Komitet za tumačenja međunarodnog finansijskog izveštavanja (27 Tumačenja)

Odbor po važnosti ne rangira Standarde iznad Tumačenja. Ona su po statusu iste važnosti kao i Standardi.

  1. Međunarodni standardi revizije (International Standards on Auditing – ISA) su standardi usvojeni od strane Odbora za međunarodne standarde revizije i uveravanja (IAASB). Primenjuju ih revizori pri reviziji finansijskih informacija iz prethodnih perioda
  2. Kodeks etike za profesionalne računovođe (Code of Ethics for Professional Accountants) – Kodeks je odobrio IFAC (Međunarodna federacija računovođa) pod nazivom Etički kodeks za profesionalne računovođe. U Kodeksu su sadržani standardi ponašanja profesionalnih računovođa i postavljeni osnovni principi koje treba da primenjuju profesionalne računovođe radi postizanja zajedničkih ciljeva.

*Napomena: U Republici Srbiji se profesionalnom regulativom može smatrati i Pravilnik o načinu priznavanja i procenjivanja imovine, obaveza, prihoda i rashoda malih pravnih lica i preduzetnika. Pri donošenju Pravilnika njegov donosioc nije u njemu naveo ciljeve njegovog donošenja. Pretpostavlja se da je cilj trebao da bude pojednostavljenje, tj. obezbeđenje malim pravnim licima i preduzetnicima razumljivijih i pregledanijih pravila za priznavanje i procenjivanje stavki u finansijksim izveštajima nego što su to MSFI.

– Razumljivijih zato što su neki zahtevi MSFI razumljivi samo vrsnim poznavaocima računovodstva (a to ne mogu biti baš sve računovođe jer u proseku srednja i velika pravna lica imaju veća sredstva koja mogu nameniti obukama svojih računovođa, a imaju i više osobljatako da bi njihov računovođa imao i više vremena za profesionalno usavršavanje što se ne može reći za računovođe malih pravnih lica)

– Preglednijih zato što su MSFI po obimu izuzetno veliki (preko 2000 strana B5 formata), pa je zato u njima ponekad teško pronaći željeni paragraf.

Trebalo je, dakle, pružiti malim pravnim licima i preduzetnicima mogućnost da priznanje i procenjivanje stavki u finansijskim izveštajima rade bez primene MSFI, već samo primenom odredbi Pravilnika.

[1] Zakon o porezu na dobit pravnih lica nije zakon koji izvorno čini okvir za finanskijsko izveštavanje. Međutim, ima direktnog i indirektnog uticaja na finansijsko izveštavanje privrednih subjekata

[2] Pod izrazom „politikama” podrazumeva se definitivan smer akcije prihvaćen radi svrsishodnosti i pogodnosti; tok aktivnosti koji usvaja i sprovodi država, zakonodavac, politička stranka i drugi

[3] Radi se o stavci iz bilansa uspeha. Na primeru bilansa uspeha za privredna društva, zadruge, druga pravna lica i preduzetnike to bi bila pozicija AOP 225 Poreski rashod perioda

[4] Početni dokument koji je doneo Odbor Komiteta za međunarodne računovodstvene standarde (IASC). Aprila 2001. godine usvojio ga je i Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde (IASB) – u daljem tekstu Odbor čije je sedište u Londonu. Odbor je pravni sledbenik Odbora Komiteta za međunarodne računovodstvene standarde (IASC), koji je usvojio najviše Međunarodnih računovodstvenih standarda (IAS)

[5] International Accounting Standards – IAS

[6] Broj važećih Međunarodnih računovodstvenih standarda na dan 1.1. tekuće godine. Ova napomena važi i za broj IFRS i Tumačenja

[7] International Financial Reporting Standards – IFRS


[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]