Sajber kriminal

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Sajber kriminal’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Predrag Rajić

Reviziju sprovela: Nina Nikolić

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Kompjuterski kriminal predstavlja jedan od najvećih izazova savremene kriminalistike, policijske metodologije, kao i polje koje izaziva veliku pažnju pravnika – krivičara, koji pokušavaju teorijski uobličiti i definisati ovaj pojam, ali i osposobiti temelje metoda koji bi vodili uspostavljanju funkcionalnog sistema borbe protiv svih oblika ovog kriminala.

Ipak, dok je pokušaj kontinentalnih pravnika da definišu kompjuterski kriminal u najvećoj meri urodio plodom, sa sajber kriminalom to i dalje nije slučaj. 1

Naime, sajber kriminal nastao je kao podvrsta kompjuterskog kriminala i predstavlja zapravo njegov mutirani i maligni vid, koji je istinski izazov za kompletne finansijske i policijske sisteme savremenih država i nadnacionalnih sistema, ali i privrednih korporacija koje same, u odsustvu zaštite države pokušavaju razviti sopstvene sisteme prevencije i otklanjanja posledica. Kompjuterski kriminal podrazumeva zločine nad računarom, računarskim softverom i podacima na njemu, gde je računar cilj ili sredstvo izvršenja krivičnog dela. Sa druge strane Sajber kriminal predstavlja bilo kakav vid kriminala gde se računar koristi samo kao medijsko sredstvo komunikacije. 2 Tako, možemo zaključiti da je Sajber criminal veoma pogodan za vršenje krivičnih dela prevare i terorizma.

Sajber kriminalom bavio se i 10. kongres Ujedinjenih nacija, aprila 2000. kada je donet i dokument pod nazivom „Kriminal vezan za kompjuterske mreže“. 3

Terorizam kao pojam ima svoje lingvističko značenje i potiče od latinske reči teror, što znači strah. Izraz teror je prvi put upotrijebljen tokom francuske buržoaske revolucije, kako bi se ukazalo na opšte stanje straha koje je namerno stvoreno u političke svrhe. Teroristi po pravilu deluju u organizaciji, koja je ustrojena na piramidalnom principu.

        • Miloš Babović “Kompjuterska i internet prevara” zbirga Symorg, 2004.
        • Chik B. Waren “Challenges to criminal law” 2011.
        • Dr Mirjana Drakulić “Cyber criminal” , zbornik radova Fakultet organizacionih nauka, Beograd, 2011.

Na vrhu piramide je vođa/vodstvo koji propisuju program, donose odluke, određuju ciljeve te, uopšteno, usmeravaju aktivnosti svojih članova. Sledi veći broj izvršilaca napada, koji su najčešće sposobni uvežbavati nove članove terorističke organizacije. Aktivni pomagači su brojnija grupa onih koji sami sebe uglavnom i ne smatraju članovima organizacije. Oni obično materijalno pomažu članove grupe na zadatku, a ponekad sudeluju i u samim napadima, ali u sporednoj ulozi (odvraćanje pažnje i sl.).

Pasivni pomagači su na dnu hijerarhije, pa su i najbrojniji, a predstavljaju pojedince koji znaju za terorističke aktivnosti, namere terorista, ali odlučuju njihove aktivnosti ignorisati. Neke od metoda delovanja terorističkih grupa su terorističke ćelije. 4

Terorista pred sobom može imati četiri cilja borbe. 5

        1. Borba protiv nepravednog društva i njegovo uništenje.
        1. Borba protiv sistema/države koji direktno ugrožavaju opstanak ili fundamentalna prava grupe kojoj on pripada i njegovo uništenje.
        1. Borba za menjanje postojećeg sistema, koji je nepravedan.
      1. Borba za uništenje postojećeg društvenog sistema i stvaranje potpuno novog sistema vrednosti.

Psihološki profil svakog teroriste, pa tako i sajber, sadrži sledeće karakterisike, utvrđene u kriminologiji. 6

To je najčešće: muškarac do 35 godina života, inteligentan, obrazovan, profesionalno ostvaren, beskrupulozan, nerazvijene empatije, dubokog osećaja pripadnosti grupi, bez kog njegovo postojanje gubi smisao, koji nije orijentisan ka materijalnim vrednostima u smislu zadovoljenja ličnih potreba, već ostvarivanja ideologije organizacije kojoj pripada.
Sajber terorisa poseduje dodatne osobine: Znatiželja, pronicljivost, svakodobna posvećenost, često visoko razvijena socijalna inteligencija. Ključna distinkcija u odnosu sajber teroriste i sajber prevaranta (kao najčešći vid sajber kriminala, nakon terorizma) jeste ta, što prevarant ima za cilj prikupljanje materijalne koristi za sebe, dok terorista želi da skrene pažnju na ciljeve sopstvene ideologije (položaj svoje grupe, nepravdu, moguća rešenja), zatim širenje straha, kao osnovnog metoda terorističkog rada, ali i prikupljanja materijalnih dobara na nelegalan način, koje za razliku od prevaranta, terorista neće koristiti za lično bogaćenje, već za potrebe organizacije. 8

        • Miloš Babović “Kompjuterska i internet prevara” zbirga Symorg, 2004.
        • Chik B. Waren “Challenges to criminal law” 2011.
        • Dr Mirjana Drakulić “Cyber criminal” , zbornik radova Fakultet organizacionih nauka, Beograd, 2011.
        • Enciklopedija Britanika, 2006.
      • Dr Milo Bošković, “Kriminologija”, Pravni fakultet, Novi Sad, 2011.

Terorista se razlikuje i od kompjuterskih hakera i to višestruko. Naime, hakeru je glavni cilj zapravo samopotvrđivanje. On želi da dokaže sebi da može učiniti nešto što drugi nisu kadri i na taj način dati i sebi na vrednosti. Hakeri su najčešće mlađi muškarci i ne poseduju fanatizam i fundamentalnost ideja. Njima one nisu motiv. Terorista je klasičan predstavnik analnog tipa po Frojdovoj karakterizaciji. On je tvrdoglav, uredan i štedljiv. Bespogovorno prihvata piramidalnu hijerarhiju i izvršava naređenja pretpostavljenih, pravdajući to ispunjenjem višeg cilja. 9

Svakako najznačajniji primeri sajber terorizma dolaze nam u poslednjoj deceniji od tri dobro organizovane terorističke grupe: ETA (Baskijska separatistička organizacija koja je 2008. godine, ipak odustala od nasilnog vida borbe), Al Kaida i Emirat severnog Kavkaza (liga čečenskih, dagestanskih, mahačkalaških, ingušetskih secesionističkih grupa). 10

ETA je u svojim video porukama imala specifičan vid obraćanja. To su uvek bila dva muškarca, sa crnim maskama na glavama tipa “fantom”, između kojih bi se nalazio hrišćanski putir, sa uklesanom predstavom zmije koja ga obavija i motom “bitten jarrai” odnosno “drži se oba”, u smislu poruke svakom borcu da ne smetne nikada sa uma dva sveta cilja organizacije, nezavisnost Baskije od Španije i Francuske i uspostavu socijalističkog društva jednakih. 11

ETA je ove poruke koristila u cilju zastrašivanja španske javnosti, iznošenja svojih vizija, skretanje pažnje na položaj baskijske manjine i naravno preuzimanja odgovornosti za preduzeta dela. 12

Al Kaida je imala i dodatni motiv u smislu podučavanja svojih pristalica i usmeravanja njihovog delovanja na neurogenične tačke, za koje su smatrali da su u tom periodu najbitnije za pokret. 13

Kavkaski secesionisti su na gore navedene, dodali još jedan razlog koji daje na značaju posezanjem za baš ovakvim vidom borbe. Naime, video porukama lideri ovih grupa bi često demantovali svoju smrt, koju bi ruski zvaničnici, da li preko republičkih ili saveznih organa, neretko proglašavali. Tako je od posebnog značaja veb sajt www.caucasuscenter.com koji je samo povremeno u funkciji, ali na kom se tada mogu naći iscrpna saopštenja vođa islamističkih pokreta u Rusiji, kao i video poruke lidera, za koje se verovalo da su poginuli u okršaju sa ruskim snagama bezbednosti. 14

        • Miloš Babović “Kompjuterska i internet prevara” zbirga Symorg, 2004.
        • Chik B. Waren “Challenges to criminal law” 2011.
        • Enciklopedija Britanika, 2006.
        • Isto
        • Dr Milo Bošković, “Kriminologija”, Pravni fakultet, Novi Sad, 2011.

Poznat je tako slučaj Aslana Mashadova, ali i Doku Umarova i naročito Šamila Basajeva koji je upravo putem sajber terorizma konstantno prenosio poruke ali i čak pet puta direktno demantovao svoju pogibiju. 15;16;17

Mogu zaključiti da sajber terorizam već predstavlja veliki izazov, prevashodno za sve vlade u svetu, dok će kompjuterski kriminal sve više postajati tema velikih, multinacionalnih kompanija, s obzirom na različite ciljeve i obim kriminala koji usmeravaju izvršioci jednog, odnosno drugog vida zločina. Kompjuterski i sajber kriminal biće vrlo verovatno najznačajniji vidovi borbe i organizovanih kriminalnih grupa u ovom, ali i vekovima koji dolaze.

Takođe, sajber kriminal se već iskristalisao kao najjednostavniji i najcelishodniji vid propagandnog oružja terorističkih grupa, koje u odsustvu drugih medija, na ovaj način prenose svoje stavove, ohrabruju svoje pristalice, plaše građane koje uzimaju za potencijalne mete i šire svoju propagandu.

        • Dr Milo Bošković, “Kriminologija”, Pravni fakultet, Novi Sad, 2011.
        • Frank Sulloway, “Biologist of the mind”, 1997, Cambridge.
        • Federal Research Division The Sociology and Psychology of Terrorism, USA
        • Paul J. Murphy “The wolves of Islam: Russia and the faces of Chechen terror” 2004.

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]