Spajanja i pripajanja – aktuelni primeri iz prakse Srbije

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Spajanja i pripajanja – aktuelni primeri iz prakse Srbije’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Daliborka Kukuruzović
Reviziju sproveo: Đorđe Dotlić

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Merdžeri (spajanja) i akvizicije (pripajanja) najvažniji su razvojni faktor zemalja u tranziciji, pa i Srbije. U Srbiji je rekordan broj merdžera i akvizicija ostvaren u 2005, dok je njihova vrednost dostigla maksimum u 2006. godini, kada je ostvaren priliv od 4387 milijardi dolara, pre svega zahvaljujući dolasku Telenora. Pritom treba istaći da našu zemlju karakteriše pre svega trend akvizicija. Merdžeri su mnogo više prisutni u razvijenim zemljama. Posmatrano po privrednim granama najviše akvizicija zabeleženo je u oblasti finansijskog posredovanja i saobraćaja (telekomunikacija). Najveću akviziciju u Srbiji izvršio je Telenor kupivši Mobtel 2006. godine za 1.53 milijarde evra. Druga po veličini sprovedena je 2003. kada je Swiss Philip Morris International Inc. kupio od države 66.45% udela u Duvanskoj Industriji Niš za 518 miliona evra, povećavši kasnije investicije u Srbiju do nivoa od 611 miliona evra.

Kao jedan od najuspešnijih primera stranih ulaganja u Srbiji ističe se Fiat-ovo ulaganje u Zastavu Kragujevac 2008. godine kada je osnovana kompanija Fiat Automobili Srbija u kojoj Fiat ima 67%, a Republika Srbija 33% udela. Dogovoreno je ulaganje od 300 miliona evra, pri čemu je trećinom učestvovala država. Ulaganje u Zastavu je bilo atraktivno za Fiat zbog jeftine radne snage, povoljne lokacije, gotove mreže kooperanata, ali i značajnih fiskalnih oslobođenja. Fiat se pritom obavezao da neće otpustiti nikog od blizu 4000 radnika, koliko ih je tada bilo u kompaniji. Planirano je da Fiat iz Kragujevca u naredne dve godine izvozi automobile u vrednosti od 1,5 milijardi evra godišnje, dok se od izvoza auto-komponenti očekivao prihod od još najmanje milijardu evra godišnje.

Jedno od značajnijih pripajanja u našoj zemlji bilo je i pripajanje kompanije NIS od strane ruskog Gasprom Njeft-a. 10. februara 2009. potpisan je sporazum o kupovini 51% akcijskog kapitala za 400 miliona evra. Pritom se ruska strana obavezala da će do 2012. uložiti u modernizaciju kompanije još 500 miliona evra. Predviđeno je i osnivanje dva nova zajednička preduzeća za gradnju gasovoda i podzemno skladište gasa “Banatski Dvor”. Gasprom Njeft je ove godine isplatio i poslednju ratu u kupovini, i nakon otkupa akcija od manjinskih akcionara, njegov udeo u NIS-u iznosi 56,15%.

Veće investicije u prehrambenom sektoru izvršio je Heineken, kupivši tri srpske pivare i PepsiCo, kupivši Marbo Produkt.

Ipak, najviše primera spajanja i pripajanja u domćoj praksi nalazimo u bankarskom sektoru. Od 47 banaka koje su poslovale na tržištu Srbije pre akvizicija danas posluje 34. Pritom treba očekivati dalji pad broja banaka. Do sada je smanjenje broja banaka bilo posledica akvizicija, a ubuduće će motiv biti zadržavanje tržišne pozicije i povećanje učešća. U procesu privatizacije država je prodavala svoje pakete akcija koje je stekla po osnovu konverzije obaveza banaka prema poveriocima Londonskog i Pariskog kluba, i konverzije obaveza po osnovu stare devizne štednje građana. Ovde su predstavljeni tek neki od brojnih primera akvizicija banaka u Srbiji.

Najveće preuzimanje u domaćem bankarstvu do danas ostvarila je National Bank of Greece (NBG) kada je 2006. godine kupila Vojvođansku banku a.d. Novi Sad za 385 miliona evra. Za akviziciju Vojvođanske banke bilo je zainteresovano 11 banaka. Uprokos velikim razlikama u organizacionoj strukturi i marketinškim aktivnostima, banke su uspešno nastavile zajedničko poslovanje. Pritom je Vojvođanska banka zadržala svoj naziv. Ta odluka je doneta iz marketinških razloga, kako bi se sačuvali postojeći klijenti.

Jedan od važnijih primera je i banka Intesa Sanpaolo koja je ušla na srpsko tržište 2005. godine pripojivši Delta banku (90% udela plus jedna akcija) za 462 miliona evra.  Proces privatizacije u bankarskom sektoru inače je dosta loše sproveden, tako da se procenjuje da je  Srbija u njemu izgubila oko 800 miliona evra. Međutim, prodaja Delta banke se, posle prodaje Vojvođanske banke, smatra jednom od najuspešnijih. Grupacija Intesa Sanpaolo 1. januara 2008. pripojila je i Panonsku banku kupivši 87,39% akcijskog kapitala za 140 miliona evra, čime je dodatno učvrstila tržišnu poziciju vodeće banke u Srbiji.

Nova ljubljanska banka (NLB), najveća slovenačka banka, specifična je po tome što je izvršila i akviziciju i merdžer na srpskom tržištu. Prvo je u julu 2005. kupila 98,43% akcijskog kapitala Continental banke, Novi Sad za 49,5 miliona eura. Potom su se NLB Continantal banka Novi Sad i NLB LHB banka Beograd spojile i od 1. januara 2009. nose zajednički naziv NLB banka Beograd, poslujući kao banka univerzalnog tipa.

Pojedine banke vršile su akviziciju putem dokapitalizacije. Tako je Credit Agricole ušao na srpsko tržište 2005. godine dokapitalizacijom Meridian banke a.d. Novi Sad, koja je bila 100% u privatnom vlasništvu i pre akvizicije. Credit Agricole je na ovaj način stekao 71% akcija, da bi godinu dana kasnije, otkupom preostalog paketa akcija od manjinskih akcionara postao jedini vlasnik ove banke. Na isti način je i Pireus banka preuzela Atlas banku.

OTP banka iz Budimpešte izvršila je akviziciju čak tri srpske banke: Niške banke (za koju se u početku pominjala cifra od 75 miliona evra, potom 38 miliona, da bi na kraju bila prodata za 14,21 miliona evra), potom Kulske banke za 118,6 miliona evra i Zepter banke za oko 32 miliona evra. Međutim, i pored toga OTP banka danas zauzima svega 3% srpskog bankarskog tržišta.

Eurobank EFG je preuzela Postbank a.d. Beograd marta 2003. godine. Grupa je, od marta meseca 2006. godine postala i vlasnik Nacionalne Štedionice a.d. Beograd. Ova privatizacija je danas na listi 24 sporne privatizacije, čije preispitivanje zahteva Evropska komisija.

Akvizicije su ključni faktor razvoja tržišta osiguranja u Srbiji, koje je i pored dosadašnjih ulaganja još uvek prilično nerazvijeno. Osiguravajuća kuća UNIQA ušla je na srpsko tržište krajem 2006. godine kupovinom 80% kapitala Zepter osiguranja, koje je u tom momentu činilo oko 35% domaćeg tržišta. Polovinom 2007. godine slovenački Triglav kupio je 95% beogradskog Kopaonik osiguranja. Krajem 2011. prodato je 83,3% kapitala osiguravajućeg društva DDOR Novi Sad italijanskoj osiguravajućoj kući Fondiaria SAI.

Međutim, postoje i primeri akvizicija koje su sprovele srpske kompanije. Tako je Telekom Srbije 2007. godine kupio 65% državnog kapitala u Telekomu Srpske za 646 miliona evra. Takođe, 2008. je srpska kompanija Komtrejd preuzela slovenačku kompaniju Hermes Softlab u transakciji vrednoj 40 miliona evra. Ovu transakciju finansirala je i Uni Credit banka, čime je postala manjinski vlasnik novonastale grupacije (21% akcijskog kapitala). U pitanju je sada najveća grupacija u jugoistočnoj Evropi u svojoj oblasti, sa 1600 zaposlenih i godišnjim prihodom od 300 miliona evra.

Primetno je da je najveći udeo spajanja i pripajanja u Srbiji do sada bio u uslužnom sektoru, a to ne dovodi ni do razvoja novih tehnologija ni do povećanja proizvodnog potencijala i izvoza, ni do porasta zaposlenosti. Naprotiv, dovodi do smanjenja zaposlenosti. Od ovakvih akvizicija najviše koristi ima sam akvizitor koji dobija novo tržište i nove klijente, dok se korist za stanovništvo ogleda najviše u povećanoj slobodi izbora u korišćenju usluga. Stoga je neophodno dalje raditi na privlačenju stranih investitora pre svega u proizvodnom sektoru.

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]