Usklađivanje prava Srbije sa evropskim standardima

[av_heading heading=’Usklađivanje prava Srbije sa evropskim standardima’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ padding=’10’ color=” custom_font=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Tijana Milenković

Reviziju sproveo: Marko Todorović

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Evropske integracije su proces političke, pravne i ekonomske integracije država i regiona u Evropi. Danas se pod tim pojmom najčešće podrazumeva integracija u Evropsku uniju i Savet Evrope, kao i u druge međunarodne organizacije, poput Organizacije za evropsku bezbednost (OEBS), ili regionalne inicijative, kao što je Sporazum o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA). Srbija je članica Saveta Evrope (2003), OEBS-a (2000), CEFTE (2007) i drugih međunarodnih organizacija.

Evropska unija je naddržavna zajednica, osnovana u Mastrihtu 1992. godine potpisivanjem Ugovora o Evropskoj uniji. Član 2. ovog ugovora definiše vrednosti koje su zajedničke državama članicama: ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokratija, jednakost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Svaka evropska država koja poštuje ove vrednosti i obavezuje se da ih unapređuje može uputiti svoj zahtev za pristupanje EU, kojim započinje postupak pristupanja Uniji. Država koja pretenduje da postane članica EU, može očekivati pozitivan ishod nakon podnošenja zahteva za pristupanje, ukoliko ispunjava određene političke, ekonomske i druge uslove koji čine Kopenhagenske kriterijume definisane 1993. godine od strane Evropskog saveta. Prema tim kriterijumima, države potencijalne članice moraju usmeriti politički, ekonomski i institucionalni razvoj ka vrednostima i modelima na kojima se temelji EU. Svaka država, potencijalna članica mora u potpunosti preuzeti pravne tekovine Unije ( acquis communautaite)-ukupnost pravnih propisa EU.

Prve organizacione pripreme u Republici Srbiji za postupak evropskih integracija i usklađivanja zakonodavstva sa pravom EU, počele su 2002. godine, kada je osnovana Jedinica za evropske integracije u Ministarstvu za ekonomske veze sa inostranstvom. Godinu dana kasnije, ova Jedinica prerasla je u Sektor za evropske integracije u okviru istog Ministarstva za ekonomske veze sa inostranstvom. Tada  su počele  prve aktivnosti na sistematskom usklađivanju zakonodavstva : prvi Akcioni plan i priprema i uvođenje mehanizma Izjave usklađenosti. Ulogu Sektora za evropske integracije Ministarstva za ekonomske veze sa inostranstvom zamenila je „Kancelarija za pridruživanje EU“, osnovana 14. marta 2004. godine. Kancelarija ima za zadatak podsticanje i praćenje usklađivanja propisa Republike Srbije s propisima i standardima EU i obaveštavanje EU i javnosti o tome. Prve aktivnosti Vlade na polju usklađivanja propisa sa propisima EU su počele usvajanjem, 2003. godine, prvog Akcionog plana za usklađivanje domaćih zakona sa propisima EU. Nakon usvajanja prvog Akcionog plana, Kancelarija za evropske integracije je u periodu 2003-2007. godine, pripremala i predlagala Vladi radi razmatranja i usvajanja, godišnje akcione planove za usklađivanje zakona Republike Srbije sa propisima Evropske unije.

Odmah po usvajanju prvog Akcionog plana, u zakonodavnu proceduru uvedena je i Izjava o usklađenosti nacrta zakona, drugog propisa i opšteg akta sa propisima Evropske unije. 2007. godine, Vlada je naložila državnim organima da počnu izradu Nacionalnog programa integracije Srbije u Evropsku uniju (NPI). Vlada je Zaključkom od  9. Oktobra 2008. godine usvojila Nacionalni program za integraciju Republike Srbije u Evropsku uniju. Ovaj dokument analizira obaveze koje se odnose na potrebu prenošenja propisa Evropske unije u domaći pravni poredak. Takođe, bavi se i zadacima koji se moraju sprovoditi kako bi se ispunili politički i ekonomski kriterijumi pristupanja Srbije EU (kriterijumi iz Kopenhagena i Madrida).

NPI je dokument koji definiše aktivnosti organa državne uprave do kraja 2012. godine na planu usklađivanja zakonodavstva i precizno određuje rokove za njihovu realizaciju, najčešće kvartalno. U tom smislu je Kancelarija za evropske integracije zadužena da izveštava Vladu o sprovođenju NPI na tromesečnom i godišnjem nivou. Ovaj izveštaj obuhvata informaciju koliko propisa je usvojeno prema planu iz NPI. Međutim, Izveštaj se ne može smatrati dovoljnim da bi se dobila realna slika o stepenu usklađenosti pravnog sistema sa pravom EU, budući da se ne meri kvalitet donetih propisa u cilju ispunjavanja NPI, kao ni stepen njihove implementacije, jer pravo nije materija koja se može statistički meriti.

Proces stabilizacije i pridruživanja je politički i institucionalni okvir dugoročne politike EU prema zemljama zapadnog Balkana (Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Albanija i Bosna i Hercegovina) sa ciljem pridruživanja država ovog regiona Evropskoj uniji. Suštinu tog procesa predstavlja zaključivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). SSP je međunarodni ugovor između Evropske unije i države zapadnog Balkana koji predstavlja program reformi koje ta država treba da sprovede kako bi stekla status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. SSP je zasnovan na poštovanju demokratije i ljudskih prava, vladavine prava i tržišne ekonomije. Republika Srbija je 10. septembra 2008. godine ratifikovala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane (“Službeni glasnik RS”, broj 83/08) i Prelazni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima između Evropske zajednice, sa jedne strane, i Republike Srbije, sa druge strane (“Službeni glasnik RS”, broj 83/08). Prema odredbama člana 72. ovog sporazuma Srbija će nastojati da obezbedi postepeno usklađivanje postojećih zakona i budućeg zakonodavstva sa propisima Evropske unije. Istovremeno, Sporazumom je predviđeno da će Srbija obezbediti da važeće i buduće zakonodavstvo bude pravilno primenjeno i sprovedeno. Prema odredbama Sporazuma, usklađivanje će u ranoj fazi biti usredsređeno na osnovne elemente pravnih tekovina o unutrašnjem tržištu, pravosuđe, slobodu i bezbednost, kao i na druga područja vezana za trgovinu, a u kasnijoj fazi na preostale delove pravnih tekovina Zajednice. Dve najvažnije obaveze koje je Republika Srbija preuzela ovim sporazumom jesu uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravom EU.

Kako bi se preuzete obaveze u okviru usklađivanja zakonodavstva sprovodile na što pregledniji, kvalitetniji i efikasniji način, neophodno je bilo pored primene postojećeg instrumenta– Izjave o usklađenosti propisa, uvesti još jedan instrument usklađivanja – Tabelu usklađenosti.

Tabela usklađenosti predstavlja metod tabelarnog prikazivanja podudarnosti odredaba (nacrta, predloga) propisa sa odredbama propisa EU (sekundarnog zakonodavstva) koji je predmet analize. Za razliku od Izjave o usklađenosti koja vrši povezivanje propisa sa svim izvorima primarnog i sekundarnog zakonodavstva relevantnim za njegov normativni sadržaj bez ulaženja u pojedinosti, tabela usklađenosti vrši prikaz podudarnosti konkretnih odredaba propisa sa odredbama konkretnog sekundarnog izvora prava EU.

Proces usklađivanja prava  obuhvata 3 stuba:

a) Kancelarija za evropske integracije (SEIO) pravi planove usklađivanja koji su sadržani u Nacionalnom planu za integraciju ili Akcionom planu za (brže) sticanje statusa kandidata u konsultaciji sa ministarstvima. Kao krajnji rok celokupnog usklađivanja je predviđena 2012. godina.

b) Ministarstva samostalno rade na usklađivanju, tj. pisanju zakona.

c) Metode praćenja usklađivanja od strane SEIO su Izjava o usklađenosti i Tabela usklađenosti i kvartalni izveštaji o ispunjenosti NPI i Akcionog plana za sticanje statusa kandidata.

U prethodnih par godina je došlo do velikog poboljšanja što se tiče pravnog okvira za borbu protiv pranja novca u Republici Srbiji. Novi Zakon o zaštiti konkurencije (Sl.glasnik RS br.51/2009)  je sa svojim podzakonskim aktima na optimalnom nivou usklađenosti sa pravom EU. Suština pravila zaštite konkurencije znači stvaranje uslova za tržišnu utakmicu, a to podrazumeva i kažnjavanje povrede konkurencije. Smatra se da je upravo zaštita konkurencije u Srbiji jedna od retkih oblasti koja je u potpunosti usklađena sa pravilima EU. Zakon o zaštiti potrošača (“Sl. glasnik RS”, br. 73/2010) je u dobroj meri usklađen sa zakonodavstvom EU. Ovim zakonom učinjen je veliki korak ka obezbeđenju potrošačkih prava građana Srbije u svakodnevnim situacijama, kao što je nepošteno poslovanje ili obaveštenje o ceni . S novim Zakonom o zaštiti potrošača srpski potrošači imaju pravo na zaštitu svojih ekonomskih interesa na sličan način kao što imaju potrošači u državama članicama EU. Veliki broj novih propisa je usvojen u skorom periodu zajedno sa ratfikacijom međunarodnih instrumenata u oblasti intelektualne svojine.

U Izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije iz 2011-e pozitivno je ocenjen napor Srbije u ispunjavanju političkih kriterijuma i navodi se da Srbija ima sveobuhvatan ustavni, zakonodavni i institucionalni okvir u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima, da je povećana efikasnost Parlamenta, kao i  da je pravni okvir za zaštitu ljudskih prava i manjina razvijen i da je počeo da se primenjuje. Kada je reč o oblastima, u koje će Republika Srbija u predstojećem periodu morati da uloži najveće napore kako bi se uskladila sa pravnom tekovinom EU navode se : poljoprivreda i ruralni razvoj, pravosuđe i osnovna prava, pravda, sloboda i bezbednosti, kao i finansijske kontrole.

Evropska unija danas ima 27 država članica. Republika Srbija je 1. marta 2012. godine dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Za početak pregovora o njenom članstvu u EU od presudnog je značaja Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u 2012-oj godini. S obzirom na to da je dobila status kandidata za članstvo u EU, Srbija je u proteklom periodu sprovela brojne pravne reforme po preporukama EU.


LITERATURA:

P. Košutić, Osnovi prava evropske unije, Beograd, 2010.

Dr Radovan Vukadinović, mr Nikola Jovanović, mr Vladimir Međak, mr Vladimir Todorović, Kako usklađivati domaće propise sa pravnim tekovinama EU, Beograd

http://www.seio.gov.rs

http://www.europa.rs
[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]