Ustav od 1888.

[av_heading heading=’Ustav od 1888.’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ padding=’10’ color=” custom_font=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Reviziju sprovela: Sandra Dragović

Autor: Bojan Jović

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Srbija se može pohvaliti ustavnom tradicijom i različitim državnim uređenjima u svojoj dugogodišnjoj istoriji. Zemlje koje su imale stabilniju prošlost na svojim teritorijama razvile se ujednačen društveni sistem uređenja. Takve zemlje neretko imaju stabilno ustavno uređenje i ustavni kontinuitet. Zemlje poput Srbije sa burnom istorijskom prošlošću imaju znatno nestabilnije društveno uređenje koje se stalno dograđuje i menja.

Ustav treba popravljati, prepravljati, glačati, a nikako menjati za svaku sitnicu. U Srbiji se težnja za donošenjem akta najveće pravne snage javila u 19. veku, odmah nakon oslobođenja od Turaka. Dok je bila u sastavu Osmanske države, Srbija je težila unutrašnjem uređenju i ograničenju vladara. Bilo koji ustav je bolji od neustavnog stanja jer on treba da bude brana političkoj samovolji vladajuće klase – vladara i garant prava i sloboda građana.

Prvi ustav Srbije napisao je Dimitrije Davidović 1835. godine. Sretenjski ustavbio je jedan od najmodernijih i najbolje napisanih ustava svoga doba ali je zbog neslaganja moćnih sila suspendovan posle 55 dana važenja. Porta je tada Srbiji podarila ustav u obliku Hatišerifa 1838. godine – Turski ustav2. Namesnički režim je doneo ustav 1869. godine.Naš najbolji i najpoznatiji ustav sa kojim po  počinje doba parlamentarnosti bio je Ustav Kraljevine Srbije od 1888. godine.4 5

Nakon dobijanja samostalnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine, naša zemlja se polako transformiše u modernu parlamentarnu monarhiju. Pojavljuju se prve političke partije na ovim prostorima nakon oslobođenja od Turaka (radikalna, liberalna i napredna). Najzaslužnija partija za donošenje ovog ustava bila je Narodna Radikalna stranka. Ovim ustavom po Slobodanu Jovanoviću počinje doba parlamentarnosti. Ustav je važio do 1984. godine, kada ga je kralj Aleksandar Obrenović suspendovao i vratio Ustav od 1869. godine. Ovaj period predstavlja doba reakcije.6

Po Ustavu od 1888. godine u organizaciji vlasti učestvuju monarh, parlament, vlada i sudovi. Prvi put zakonodavno telo postaje ravnopravno u zakonodavstvu sa monarhom i dobija u celosti budžetsko pravo kao i pravo postavljanja pitanja (interpelacije). Dobijanjem budžetskog prava parlament je ukrotio sve ostale grane vlasti jer ih je finansijski ograničio. Vlada je odgovorna parlamentu. Izbori su neposredni, a poslanički mandat se delio po načelu srazmernog predstavništva.

Biračko pravo nije bilo opšte, cilj neposrednog predstavništve bio je u ograničenju Radikalne stranke. Građanska prava su ujednačena i utvrđena ustavom. Sudstvo je nezavisno. Uvedena je okružna, sreska i opštinska samouprava i tako je decentralizovana država, i na taj način su mnoge funkcije prenete na opštine i srezove. Tako je uveden parmamentarni sistem, demokratska načela i političke slobode. Ovaj ustav je bio značajan zbog prelaska iz ustavne u parlamentarnu monarhiju. Često se kaže da pisanje ustava nije problem, ali treba živeti pod tim ustavom.

Ustav ima petnaest delova i deo o promeni starog ustavnog sistema – Prelazna nardba. Načinom na koji je raspoređena ustavna materija možemo zaključiti da je ovo izuzetno moderan ustav. Ustav uređuje oblik vladavine, državnu vlast, narodno predstavništvo, funkciju monarha, Državni savet, vojsku… Ustav ima 204 člana.

Član 1 kaže da je kraljevina Srbija nasledna ustavna Monarhija sa narodnim predstavništvom. U članu 2 formulišu se obeležja države – grb i zastava. U članu 3 i kroz čitav ustav izražena je povezanost države i crkve – istočnopravoslavne vere. U članu 4 i 5 stoji da se država sastoji od petanest okruga i da je za promenu granica nadležna Narodne Skupštine.

U drugom delu jemče se prava i lične slobode građana, ističe se da su svi Srbi jednaki pred zakonom (čl. 7), da je svima omogućen due process of law i da niko ne može biti uhapšen bez naloga. U članu 13 ukida se smrtna kazna za čisto političke krivce. Član 16 garantuje nepovredivost svojine.

Članom 22 garantuje se sloboda govora, misli i štampe sa jednim izuzetkom, a to je zabrana vređanja kralja, dvora i stranih vladaoca. Član 24 propisuje slobodu okupljanja, članom 33 propisuje se da zakonodavnu vlast vrše kralj i skupština zajednički i da imaju pravo predlaganja zakona. Član 38 propisuje da kralj ima izvršnu vlast, da postavlja i razrešava ministre, 39. član utvrđuje vršenje sudske vlasti po zakonu u ime kralja.

Kraljeva ovlašćenja, prava i obaveze propisane su članovima od 40 do 75 Kralj mora biti istočnopravoslavne vere (čl. 41), da je njegova ličnost neprikosnovena (čl 40), da proglašava i potvrđuje zakone (čl. 43), da daje vojne činove i zapoveda vojskom (čl. 46 i 47), da ima pravo kovanja novca (čl. 49) i amnestije (čl. 50), kralj saziva Narodnu Skupštinu u redovan ili vanredan saziv (čl. 54). Propisuje se šta će se desiti u slučaju smrti kralja sa maloletnim naslednikom a šta sa punoletnim, kako će se formirati namesništvo ako je kralj ostavio testament, a kako ako nije.

Članovima 77 i 78 propisuje se da Narodnu Skupštinu čine poslanici koje narod bira na neposrednim izborima uz tajno glasanje, kako se dobija i gubi biračko pravo (čl.88) i ko ga sve ima (čl. 85). U ovim članovima se vidi da opšte aktivno i pasivno pravo glasa ne postoji u potpunosti i da postoje ograničenja. Mandat poslanika Narodne Skupštine je 3 godine (čl. 101).

Članovi 132 do 140 govore o pravu i obavezama ministara. Od 141. do 146. člana o Državnom Savetu. Državni Savet se sastojao od 16 članova koji imaju doživotnu funkciju, 8 bira kralj, a drugih 8 Narodna Skupština. Oni izrađuju zakonske predloge i proučavaju ih, razmatraju rešenja i žalbe protiv ministara i rešavaju sukobe između administrativnih vlasti. Član 147 kaže da su sudovi nezavisni. Sve je uređeno zakonom, a trojica sudija izriču pravdu (čl. 152), sporove manje važnosti može presuditi jedan sudjia. Sve sudjie postavlja kralj (čl. 155) a njihovo zvanje je stalno.

Deseti deo, član 171 kaže da svaki građanin plaća porez po imućnosti, član 176 da su rude svojina države, član 177 da pravo monopola pripada državi. Članom 180 uvodi se Glavna Kontrola, koja kontroliše državne račune, ona ujedno predstavlja računski sud sa predsednikom i četiri člana. Uređuje se takođe državna služba, vojska, crkva, ali u svim oblastima ustava za imenovanje članova na određene funkcije postoje ograničenja.

Predlog za promenu ili donošenje novog ustava mogao je uputiti kralj ili Narodna Skupština. Zatim se glasalo dva ili tri puta u zavisnosti od toga ko predloži promenu ustava, u razmaku od po pet dana, i od tri četvrtine prisutnih, dve trćine poslanika mora da prihvati predlog. Kada na ovaj način bude usvojen, Skupština se raspušta i raspisuju se novi izbori, a nova, Velika Narodna Skupština može da rešava samo one izmene i dopune koje sadrži predlog na osnovu kojeg je ona sazvana. Njena rešenja potvrđuje kralj.

Kao što se može zaključiti, ovo je bio zaista dobar, savremen i moderan ustav koji je na delotvoran način ograničavao vlast kralja, Narodnoj Skupštini daje ovlašćenja koja i danas imaju zakonodavna tela. Da je naša zemlja nastavila ovim ustavnim putem možda bi danas politička kultura, koja očigledno nedostaje današnjim političarima, bila na nivou razvijenih evropskih zemalja. Mi smo više puta prekidali ustavni kontinuitet, donosli puno ustava, nažalost nijedan nije bio bolji od ovog.

Čitav jedan vek trajala je ustavan borba između naroda i vladalaca u Srbiji. Ustavi su bili kratkog daha i nestabilni. Donosili smo zakone i ustave, menjali ih državnim udarima i samovoljama vladara. Srbija nije imala postupnu evoluciju u ustavnom razvitku nego samo nagla podizanja i rušenja. Snaga mnogih generacija trošila se i rasipala u borbi za osnovna ustavna prava i slobode bez kojih se nije mogao ni ostvariti nacionalni ideal srpskog naroda ni postići pouzdan kulturni i privredni napredak. Promene ustava u Srbiji nisu vršene po odredbam predviđenim u samim ustavima i načinom koji je u njima propisan. Stalno je napuštan pravilan i zakonit put i pribegavalo se ili obustavljanju postojećeg ustava ili nepravilnim postupcima za koje nije bilo oslonca ni u ustavu ni u zakonima.

Literatura:

1. http://scc.digital.nb.rs/document/RA-ustav-1835

2. http://scc.digital.nb.rs/document/RA-ustav-1838

3. http://scc.digital.nb.rs/document/RA-ustav-1869

4. Krkljuš Ljubomirka, Pravna istorija srpskog naroda, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 205.

5. http://www.ius.bg.ac.rs/prof/Materijali/martan/USTAV%20KRALjEVINE%20SRBIJE%201888.pdf

6. Jovanović Slobodan, Vlada Aleksandra Obrenovića, Sabrana dela, Geca Kon, Beograd, 1934-1936.

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]