Porezna evazija

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Porezna evazija ‘ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Josip Križanec
Reviziju sproveo: Đorđe Dotlić
januar, 2016.

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]
U današnjem svijetu bitno je dobro poznavati porezni sustav svoje domicilne zemlje, ali i po potrebi drugih zemalja. Jedna od prvih životnih lekcija bi trebali biti da se porez mora plaćati radi dobrobiti pojedinca, zajednice, države. Što se više ljudi drže toga, to su veće mogućnosti društva, a i u konačnici pojedinca.

Porezna politika EU

Kao neizostavni dio svake nacionalne suverenosti, fiskalna politika je snažan instrument ekonomske politike. Autonomija nacionalnih fiskalnih politika održana je i u EU, za razliku od monetarne politike koja je zajednička (barem za članice koje su uvele euro). Međutim, kako bi se Unutarnje tržište moglo normalno razvijati, potrebno je ojačati procese fiskalne koordinacije i harmonizacije. Tako će se ostvariti veća učinkovitost i ukloniti prepreke koje ograničavaju razvoj Unutarnjeg tržišta.

U fiskalnom sustavu Unije najvažniju poziciju zauzima proračun Europske unije, ali on predstavlja skromnih 1% BDP-a Unije te ima ograničene funkcije redistribucije i ograničeno djeluje na europsko gospodarstvo. Europski proračun ne zamjenjuje nacionalne proračune, koji ostaju važan instrument nacionalne europske politike, nego ih nadopunjuje kako bi ostvario zajedničke ciljeve zacrtane u Ugovorima i ostalim aktima Unije. Slijedeći segment fiskalnog sustava EU-a čine sustavi oporezivanja, koji su u nacionalnoj sferi nadležnosti, jer ne postoji zajednički europski porez (neki ekonomisti se zalažu za uvođenje takvih), ako se izuzmu zajedničke carine. Carinski sustav EU-a zajednički je i karakterizira ga zajednička carinska tarifa, odnosno sustav u kojem zemlje članice prikupljaju carine na vanjskim granicama Unije i veći dio tih sredstava (75%) preusmjeravaju u zajednički proračun.

Nacionalni porezni sustavi vrlo su različiti među zemljama članicama Unije, ali su također donekle usklađeni s obzirom na to da su zemlje članice prisiljene na stalan proces približavanja i koordinacije poreznih sustava. Posljednji, vrlo važan segment fiskalnog  sustava EU-a čine mehanizmi makroekonomske koordinacije koji zahtijevaju užu koordinaciju jedinstvene monetarne politike i nacionalnih fiskalnih, točnije proračunskih politika. Ova koordinacija ključna je radi održavanja stabilnosti i napretka cjelokupnog gospodarstva Unije koje je međusobno isprepleteno raznim trgovinskim, poslovnim i financijskim vezama i integrirano do toga stupnja da je neophodno zajedničko planiranje i djelovanje u okvirima ekonomske politike. Pored toga, veći dio članica čini Ekonomsku i monetarnu uniju, odnosno zonu jedinstvene valute – eura. Stabilnost eura nametnula se kao osnovni cilj, pa su se zemlje članice obvezale da će voditi uravnotežene proračunske politike i brinuti se za održivost javnih financija, posebno zbog demografski nepovoljne budućnosti Unije i promjenjivosti prilika na globalnom tržištu. Porezi su jedini poznati način ubiranja sredstava za financiranje javnih rashoda. Javna su dobra primjerice zdravstvena zaštita, obrazovanje, sigurnost, obrana, kultura i tako dalje. Fiskalni sustav svake zemlje članice EU-a ima zadaću prikupljanja poreza i ostalih nameta (poput socijalnih doprinosa) kako bi se takva javna dobra mogla financirati. U Europskoj uniji ne postoji obveza usklađivanja svih vrsta poreza, jer politika oporezivanja predstavlja jedan od simbola nacionalnog suvereniteta svake države. Razlike u fiskalnoj strukturi Europske unije rezultat su socijalnog razvoja (povijesti) europskih zemalja i delikatnosti nacionalnog kompromisa. Eventualna približavanja među zemljama članicama u strukturama oporezivanja praktički su nemoguća, barem kratkoročno, zbog značajnih razlika u razvijenosti gospodarstva i samih fiskalnih sustava, koji u tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe nemaju dugotrajnu tradiciju kao na Zapadu.

U 2011. godini ukupan porezni omjer, odnosno ukupan prihod od poreza u Europskoj uniji (uključujući i socijalna davanja) dostigao je prosječno 38,8% BDP-a (Slika 1.), što je osjetno više nego u SAD-u ili u Japanu (25,2% i 28,7%). Porez na razini u Europske unije je visok, ne samo u odnosu na te dvije zemlje, ali također u usporedbi s drugim razvijenim gospodarstvima. Među većim neeuropskim članicama OECD-a, samo Kanada i Novi Zeland imaju porezna opterećenja koja premašuju 30% BDP. Što se tiče manje razvijenih zemalja, njih se obično karakterizira relativno niskim poreznim opterećenjima.

Pojam porezne evazije

Plaćanjem poreza, smanjuje se ekonomska snaga poreznog obveznika, a može doći i do promjene njegova društvenog statusa. To nepovoljno djelovanje oporezivanja na porezne obveznike izaziva otpor plaćanju poreza i svjesno nastojanje da se neželjeni učinci oporezivanja uklone odnosno smanje. Prema Barbari Jelčić, porezna evazija nastaje kao rezultat otpora koji porezni obveznik osjeća prema plaćanju poreza (Jelčić, 2001). Otpor plaćanju poreza javlja se u oblicima porezne evazije koju karakteriziraju radnje koje porezni obveznik poduzima radi izbjegavanja plaćanja poreza. Porezna evazija znači izostanak prihoda od prikupljanja poreza i to za svotu neplaćenog poreza, što je suprotno ciljevima porezne politike koji se oporezivanjem žele postići. Izbjegavanje plaćanja poreza ovisi o mnogim činiteljima, kao na primjer o obrazovnoj strukturi stanovništva, o razvijenosti svijesti pripadanja određenoj društvenoj zajednici, o discipliniranosti poreznih obveznika u izvršavanju građanske dužnosti, o stručnosti poreznih organa, o efikasnosti kontrole ubiranja poreza, o sankcijama protiv onih koji ne izvršavaju porezne obveze, poreznom moralu i drugo. Smatra se da je porezni moral:

1. a) relativno visok u skandinavskim državama, u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkoj, Švicarskoj
2. b) da se o visokom poreznom moralu ne može govoriti u na primjer Francuskoj, Italiji, Španjolskoj,
3. c) da je nastojanje izbjegavanja plaćanja poreza naročito izraženo na Bliskom i Dalekom istoku, u Južnoj Americi, te u nekim afričkim državama.

Porezna evazija može biti rezultat svjesnog nastojanja poreznog obveznika da netočnim prikazivanjem relevantnih činjenica ili pak njihovim prikrivanjem pred poreznim organima smanje svoju poreznu obvezu, to jest, porezni dug. U takvim se slučajevima govori o
aktivnom izbjegavanju plaćanja poreza. Međutim, izostanak podmirenja porezne obveze može biti i:

1. a) rezultat neznanja odnosno nedovoljne informiranosti poreznih obveznika o njihovoj poreznoj obvezi,
2. b) posljedica neadekvatne organiziranosti, nedovoljne efikasnosti, stručnosti, motiviranosti porezne administracije,
   c) nekvalitetnih propisa kojima je regulirana obveza plaćanja poreza (praznine i nejasnoće u zakonima i drugim propisima, njihova nepreglednost i slično).

U tim se slučajevima govori o pasivnom izbjegavanju izbjegavanju poreza.

Uzroci porezne evazije

Nedvojbeno je da je izbjegavanje plaćanja poreza pojava s kojom se susrećemo od pojave države i financiranja njezinih izdataka prikupljanjem poreza.

Općenito uzevši uzroke porezne utaje, mogli bi se klasificirati u tri skupine sukladno njihovim zajedničkim obilježjima:

1. „Institucionalna infrastruktura – stupanj demokracije, institucionalne slabosti, učinkovitost i brojnost administracije, diskrecijska prava državnih službenika, povjerenje u vladajuću strukturu države, korupcija.
2. Pravni sustav – učinkovitost pravnog sustava (jasne i precizne zakonske odredbe, učinkovitost sustava sankcija, zakonske praznine, primijenjeni porezni stil ili modalitet oporezivanja, nepostojeći ili neučinkoviti nadzor poreznih obveznika, velik broj zakona ili stalne promjene zakona koji reguliraju poreznu materiju).
3. Socio-ekonomski uzroci – svrha trošenja ubranih poreza, moral poreznih obveznika (kultura neplaćanja), makroekonomska stabilnost države, redistribucija nacionalnog bogatstva, visina poreznog opterećenja, pravedna raspodjela poreznog tereta.„ (Šimović, Rogić Lugarić, Cindori, 2007:599)

Autorica Mađarević-Šuster navodi slične uzroke te naglašava kako u većini istraživanja povećanje porezne utaje prati ukupno povećanje poreznog tereta, posebice poreza na dohodak i socijalnih doprinosa.

Oblici porezne evazije

Izbjegavanje plaćanja poreza pojavljuje se u dva slučaja:

1. a) Zakonita porezna evazija ili dopuštena (legalna) evazija poreza
2. b) Nezakonita porezna evazija ili nedopuštena (ilegalna)evazija poreza

Zakonita porezna evazija

Poreznog obveznika u sukob sa zakonom i drugim propisima ne dovodi svaka vrsta izbjegavanja plaćanja poreza. „To i jest razlog da se govori o zakonitoj ili dopuštenoj, odnosno legalnoj poreznoj evaziji.“ (Jelčić, 1998:193) Zakonita porezna evazija može se pojavljivati u različitim oblicima. Najpoznatiji su primjeri poreznih oaza.

Nezakonita porezna evazija

 „Razlikujemo dva slučaja nezakonite ili nedopuštene, odnosno nelegalne porezne evazije, i to:

1. a) Potpunu poreznu utaju ili potpunu defraudaciju poreza i
2. b) Djelomičnu poreznu utaju ili djelomičnu defraudaciju poreza.“ (Jelčić, 1998:191)
3. a) Ukoliko obveznik poreza ne prijavi cijeli iznos ostvarenog prihoda, ukoliko „ne prijavi posjedovanje imovine koja je predmet oporezivanja ili ako prikrije određene relavantne činjenice, događaje ili djelatnosti koje služe kao povod za oporezivanje, imamo slučaj potpune ili totalne porezne utaje.“ (Jelčić, 1998:192) Kao primjer se može navesti ne prijavljivanje imovine koju porezni obveznik posjeduje na koju se plaća porez ili ukoliko obveznik obavlja neku djelatnost ali ne prijavljuje financijskim organima da tu djelatnost obavlja.
4. b) Djelomična defaudacija poreza postoji onda kada obveznik poreza podnosi nepotpunu ili lažnu deklaraciju o veličini primitka i dohotka, „o vrijednosti imovine, o činjenicama, događajima ili djelatnostima koje se uzimaju u obzir pri oporezivanju, odnosno kad dade nepotpune podatke o objektu (objektima) oporezivanja te tako utječe na smanjenje porezne obveze. (Jelčić, 1998:192) Na primjer: porezni obveznik, baveći se svojom gospodarskom djelatnošću, ostvari prihod od 10.000 novčanih jedinica, a prijavi da je ostvario 7.000 ili 5.700 novčanih jedinica prihoda, ili pak prijavi kako zapošljava jednog radnika, a zapravo kod njega rade trojica, ili da je vrijednost neke imovine 25.000 novčanih jedinica, a ona vrijedi 40.000 novčanih jedinica, i tako dalje.

Teško je egzaktno utvrditi veličinu porezne evazije u nekom poreznom sustavu. „Smatra se, na primjer, da svaki sedmi pušač u Italiji puši isključivo krijumčarene cigarete (samo u Napulju od krijumčarenja cigareta „živi“ kojih sto tisuća ljudi). Procijenjeno je da se savezni budžet SAD zbog porezne evazije godišnje ubere 27% poreza manje. U Francuskoj se zbog porezne evazije ubire oko 10% poreza manje, u SR Njemačkoj 8%, u Japanu 7%, a u Velikoj Britaniji oko 6%.“(Jelčić, 1998:197)

Da bi se porezna evazija spriječila – kako nezakonita tako i zakonita – primjenjuju se različite mjere. Tako su, na primjer, carinici i carinarnice opremljeni raznim tehničkim pomagalima za otkrivanje i sprečavanje krijumčarenja, provode se zaštitne mjere na kopnu, vodi i u zraku radi otkrivanja krijumčara, prikupljaju se podaci o sumnjivim osobama, osigurava se suradnja financijskih i drugih državnih tijela (npr. sudskih, policijskih), formiraju se posebni laboratoriji. Poreznim obveznicima može se nametnuti obveza da vode poslovne knjige, tako da omoguće financijskim organima uvid u vjerodostojne podatke koji su relevantni za oporezivanje, može se propisati obveza da se svaka uplata poreznom obvezniku i svaka isplata koju on obavlja izvršava preko banke, može ga se obvezati da svaki račun registrira kod poreznog tijela, može se uvesti institut dokazivanja porijekla imovine i sl. Postoji mogućnost da se u sprečavanju i otkrivanju porezne evazije angažiraju financijska tijela iz dviju ili više država. Prema istraživanju Friedricha Schneidera, objavljenog u siječnju 2015. godine, koji je ispitivao veličinu ekonomije u sjeni i utaju poreza na primjeru 28 zemalja članica EU u razdoblju od 2003. do 2015. godine, došlo se do zaključka kako veličina sive ekonomije i porezne evazije u većini članica EU lagano opada.

Iz tablice je vidljivo kako je prosječna razina sive ekonomije bila najviša 2003. godine i tada je iznosila 22,6% bruto domaćeg proizvoda te se smanjivala do 2008. godine (19,6%). Iduće godine se dogodio blagi rast uzrokovan financijskom i ekonomskom krizom u svijetu te se od tada prosječan udio sive ekonomije smanjuje konstantno, da bi 2015. iznosio 18,3% u ukupnom BDP-u zemalja članica Europske unije.

[/av_textblock]

[av_hr class=’default’ height=’50’ shadow=’no-shadow’ position=’center’ custom_border=’av-border-thin’ custom_width=’50px’ custom_border_color=” custom_margin_top=’30px’ custom_margin_bottom=’30px’ icon_select=’yes’ custom_icon_color=” icon=’ue808′]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

IZVORI:

1. Jelčić, B. (1998.): Financijsko pravo i financijska znanost. Zagreb
2. Jelčić, (2001): Javne financije, RRiF plus, Zagreb
3. Europska komisija, „Taxation trends in the European Union – 2013 edition“, op.cit., str. 21. http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/gen_info/economic_analysis/tax_structures/2
   013/report.pdf
4. „Size and Development of the Shadow Economy of 31 European and 5 other OECD Countries from 2003.
   to 2015.: Different Developments“, op.cit.,
   4..http://www.econ.jku.at/members/Schneider/files/publications/2015/ShadEcEurope31.pdf
5. Šimović, J., Rogić Lugarić, T., Cindori, S. (2007.): Utaja poreza u Republici
   Hrvatskoj i mjere za njezino sprječavanje. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu. Zagreb. 14 (2), str. 591-617. Raspoloživo na : http://hrcak.srce.hr/file/132255
6. Mađarević-Šuster, S. (2002.): Procjena porezne evazije u Hrvatskoj. Financijska teorija i praksa, 26 (1), 117-144. Raspoloživo na : www.ijf.hr/FTP/2002/1/madzarevicsujster.pdf

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]