Problemi ugovora o kreditu indeksiranih u švajcarskim francima

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Problemi ugovora o kreditu indeksiranih u švajcarskim francima’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: mr Milica Marković

Reviziju sproveo: Ivan Stefanović

Januar, 2016

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

1
Uvod
Jedan od najvećih izazova u zaštiti korisnika finansijskih usluga koji se pojavio pred Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga jeste pitanje rešavanja problema oko ugovora o kreditu indeksiranih u švajcarskim francima. Kada je švajvarska centralna banka objavila da prestaje sa obranom kursa EUR/CHF, nastao je problem otplate kredita indeksiranih u švajcarskom franku. Novonastala kretanja na međunarodnom deviznom tržištu, jesu uzrok ovog problema, ali su i banke krive jer nisu upozorile građanje na način na koje je trebalo. Uz sve ova kao dopuna javlja se i nezakonito podizanje kamatne stope tokom otplate kredita, naplata kredita po prodajnom kursu, naplata raznih provizija, nezakonit obračun zatezne kamate, koji su uvećali dug do astronomskih visina. Narodna banka Srbije je predložila četiri modela, ali su oni neprihvatljivi, jer ne nude trajno rešenje, već samo odlažu problem na isvesno vreme i daju bankama još malo vremena za naplatu ovih kredita od korisnika koji još uvek redovno ulaćuju svoje rate. Problem je jako složen i tangira više sitema istovremeno. Iznalaženje rešenja je neizbežno. Banke svakako moraju na neki način da se kazne za neadekvatno ponašanje i kršenje načela jedanakog uzajamnog davanja, ali one nisu jedine krive za problem u vezi sa ovim kreditima.2

Problemi ugovora o kreditu indeksiranih u švajcarskim francima

Zaštita korisnika kredita je tekovina pravne kulture i civilizacije, a danas je to institut modernog doba, koji se javlja na granici ekonomskog koncepta efikasnosti i principa distributivne pravde i pravičnosti koji je unutrašnja vrednost pravnog sistema i države.1 Danas je pitanje zaštite posebno aktuelno, zbog kredita indeksiranih u švajcarskim francima.
Stambeni krediti u životu mnogih potrošača predstavljaju najvažniji oblik dugovanja. Pravo, iznos ovih kredita je veliki i pri odobrenju zahtevaju se izvesna sredstva obezbeđenja. Drugo, radi se o dugoročnim kreditima, koji su kao takvi podložni značajnim promenama tokom vremena, a kao najveći rizik je promena vrednosti usled devalvacije domaće valute.
U situaciji kada dođe do depresijacije tj. smanjenja vrednosti novca (njegove kupovne vrednosti na domaćem tržištu ili intervalutarne vrednosti), kao mera se preuzima devalvacija. Devalvavcija, kao posledica inflacije je zvanično, zakonsko ili namreno smanjenje vrednosti domaće valute u odnosu na zlato ili druge valute. To je smanjenje cene domaće valute, odnosno povećanje cene strane valute. Sprovodi se u sistemu fiksnog deviznog kursa ili rukovođeno fluktuirajućih deviznih kurseva.2 Cilj je uravnotežavanje domaćeg nivoa cena sa inostranim.3
Tako da kada dođe do situacije da se promeni vrednost valute indeksacije, javi se problem koji krši načelo jednakosti uzajamnih davanja i tom slučaju, ugovorna strana koja je pozajmila novac, plaća više od iznosa koji je dobila od druge strane tj. banke. U slučaju ovih stambenih kredita, ozbiljno je narušeno načelo uzajamnih davanja.
Novonastala kretanja na međunarodnom deviznom tržištu izazvale su značajne probleme na finansijskom tržištu Srbije. Ali po nekim zaključcima, jedan od uzroka problema je i protivpravno ponašanje banaka. Pred ekonomskom i pravnom teorijom stavljen je izazov u vidu problema indeksacije novčanih obaveza. Tako da je preko potrebno da se deluje u cilju stišavanja i sprečavanja nastanka još veće „prašine“. Jer su klijenti, dovedeni do ruba egzistencije, a doćiće i do gubitka
svojih domova, ako se nešto ne preduzme i to što pre. U februaru ove godine, NBS je donela Odluku o merama za očuvanje stabilnosti finansijskog sistema u vezi s kreditima indeksiranim u stranoj valuti (u daljem tekstu Odluka) i ponudila 4 modela rešenja za problem kredita u švajcarskim francima. NBS je čuvar bankarskog sistema Srbije i teži da doprinese i očuva stabilnosti čitavog finansijskog sistema, a ovo je problem koji narušava ovaj sistem. Tako da je osnovni cilj Odluke, da pomogne korisnicima stambenih kredita u švajcarskim francima da olakšaju svoj položaj pri izmirivanju obaveza i da posledično sprečiti dalji rast udela problematičnih kredita indeksiranih u švajcarskim francima u ukupnim kreditima.
Banke su dužne da korisnicima ponude sledeća četiri modela, koje je Odlukom usvojila NBS:4
1. konverzija kredita indeksiranog u švajcarskim francima u kredit indeksiran u evrima po kursu povoljnijem za 5%, uz dalju primenu kamatne stope koju banka primenjuje na kredite indeksirane u evrima, uz dodatnu mogućnost produženja roka otplate kredita, u skladu sa zahtevom korisnika, najduže za pet godina;
2. konverzija kredita indeksiranog u švajcarskim francima u kredit indeksiran u evrima, uz snižavanje kamatne stope koju banka primenjuje na kredite indeksirane u evrima na godišnjem nivou za 1 procentni poen, pri čemu ne mora biti niža od 3%, takođe uz dodatnu mogućnost produženja roka otplate kredita, u skladu sa zahtevom korisnika, najduže za pet godina;
3. da kredit ostane indeksiran u švajcarskim francima, ali se kamatna stopa na godišnjem nivou snižava za 1 procentni poen, pri čemu ne mora biti niža od 3%, takođe uz dodatnu mogućnost produženja roka otplate kredita, u skladu sa zahtevom korisnika, najduže za pet godina;
4. da kredit ostane indeksiran u švajcarskim francima, ali se iznos mesečne rate izražen u švajcarskim francima snižava za 20% ugovorenog iznosa u periodu od 36 meseci od dana zaključenja aneksa ugovora, a ukupan iznos za koji su mesečni anuiteti umanjeni otplaćuje se u 12 jednakih mesečnih rata nakon isteka prvobitnog roka dospeća kredita. Na potraživanja čija bi naplata bila odložena u skladu sa ovim modelom banka ne bi obračunavala niti naplaćivala kamatu.
Navedeni modeli čine drugi deo Odluke5 i tiču se samo ugovora o stambenim kreditima indeksiranim u švajcarskim francima. Ove modele banke su u obavezi da ponude korisnicima, najkasnije 30 dana od dana stupanja na snagu odluke, dok korisnik ima rok od jednog meseca da datu ponudu prihvati ili odbije. Nastoji se da se uz pomoć ovih modela zaključenja aneksa ugovora, izmene uslovi otplate kredita. Celokupan postupak će biti besplatan za korisnike.
Pošto su bankarkse usluge ugovori po pristupu, neprikosnoveno štite banke. Nuđenjem dinarskih kredita koji su vezani za stranu valutu, banke štite dati dinarski iznos kredita za slučaj pada vrednosti domaće valute. Problem se javlja kada dođe do spekulacija kursa. Kada je u pitanju nacionalna valuta Švajcarske, problem je još veći, jer se radi o valuti čija vrednost zavisi samo od jedne zemlje – Švajcarske. Iz tog razloga je ova valutna klauzula veoma rizična, za razliku od klauzule kada se dinar veže za evro, koji zavisi od više zemalja, ili pak za korpu valuta.
Ugovaranjem zlatne,6 valutne ili indeksne klauzule podjednako se narušava monetarni suverenitet. Klauzule o plaćanju uvode u opticaj još jedno sredstvo plaćanja i time podkopavaju nacionalni novčani sistem. Ali ako se strane valute koriste samo kao parametri za utvrđivanje novčane obaveze, koja se potom izvršava u domaćoj valuti, onda u tom slučaju ne postoji opasnost za nastajanje poremećaja.7
O spekulativnom ponašanju i uticaju tržišnih promena na kurs valute, banke su morale da upozore klijente. Ako se pogleda koliko je odobreno kredita u francima, u odnosu na one u drugim valutama, nameće se mišljenje da su banke nudila ovakve kredite, jer je to bilo njima u interesu, s obzirom da su ovako mogle mnogo da zarade na kursnim razlikama.
Ako banka ima deo pasive u stranoj valuti, mora da ima i deo aktive tj. plasmana u toj valuti. Prema izveštajima NBS, ukupno zaduženje bankarskog sektora koje je indeksirano u stranoj valuti je dosta manje od plasmana u istim valutama. A kako su na osnovu bilansa prihodi od kursnih razlika značajni, zaključuje se da banke
zarađuju na kursnim razlikama i da njihovi kreditni plasmani nemaju pokriće u istoj valuti kao zaduženja.
Prema članu 141. ZOO, ugovor je ništavan ako jedna strana koristi stanje nužde, tešku materijalnu situaciju, nedovoljno znanje i iskustvo druge strane, pa putem ugovora za sebe ugovori izvesnu korist koja je nesrazmera sa onim što ta strana daje drugoj. Kako se s jedne strane, ugovor o kreditu može tumačiti kao stanje nužde, jer se njime rešava stambeno pitanje, a druge strane, korisnik je pak neko ko nije finansijskih obrazovan i nema iskustva, uslovi iz ZOO su ispunjeni, pa je ovakav ugovor ništavan.9
Nezakonito podizanje kamatne stope tokom otplate kredita, naplata kredita po prodajnom kursu (primer: u NBS je prodajni kurs 120 RSD, u bankama se kretao i do 130 RSD i to samo onaj koji se obračunava za rate kredita), naplata raznih provizija, nezakonit obračun zatezne kamate, uvećali su dug do astronomskih visina. Tako da vrednost kredita, prevazilazi vrednost nekretnine. Banke su tako reći opljačkale građane. Franak je 2008. vredeo oko 50 RSD. Danas vredi oko 117 RSD, što je povećanje za skoro 2,5 puta, za koliko su se približno povećale i rate kredita (250%). Situacija je takva kakva jeste, ali ipak ni banke nisu jednini krivac, jer nisu mogle da predvide da će kurs franka enormno porasti u odnosu na kurs ostalih valuta.
Rešenje mora da se nađe, pa je NBS predložila modele. Ali udruženje Efektiva je ove modele ocenilo kao neprihvatljive.10 Kao prvi razlog, navodi se da se nudi neznatno smanjenje mesečnih obaveza dužnika. Kao drugo, uvećanje glavnice duga je iskazano u evrima. Kada je uzet taj kredit, glavnica je iznosila i do četvrtinu iznosa koji danas klijenti duguju. I poslednji i najbitniji razlog je što se prihvatanjem bilo kog od ova 4 modela banci legalizuje dosadašnje ponašanje, uz sve nezakonite odredbe ugovora, i time se gubi pravo da se u narednom periodu banke tuže.
Iako se upućuju kritike na ime modela, javi se po koji klijent koji je u docnji, kome preti pokretanje hipoteke, pa prihvata datu ponudu i time rešava probelem bar na izvesno vreme. Prema podacima iz udruženja Efektiva svega je 3% takvih klijenata. Ali ako se jedinstveno neprihvate modeli, NBS i poslovne banke će morati da ponude kvalitetnija i trajnija rešenja.
Modeli su neprihvatljivi, jer ne nude trajno rešenje, već samo odlažu problem na isvesno vreme i daju bankama još malo vremena za naplatu ovih kredita od onih korisnika koji još uvek redovno ulaćuju svoje rate. Tu su još i dodatni troškovi,11
Prema podacima Nacionalne korporacije za osiguranje kredita (u daljem tekstu NKOSK), samo šestina od svih stambenih kredita u Srbiji nije osigurano. A ako 50% ovih kredita postane nenaplativo, NKOSK ostaje bez novca. Pa tako, drugih 50% ovih kredita ostaju neobezbeđeni i banke dolaze u problem nelikvidnosti. Javlja se čuveni domino efekat12 i panika građana, koji iz straha od nelikvidnisti banaka posežu za sredstvima koja su položila u bankama, i onda postaje aktuelno pitanje depozita. Agencija za osiguranje depozita garantuje za depozite do 50.000 evra. Ako se situacija istrgne kontroli, država neće moći da pokrije bankama gubitke po stambenim kreditima i u isto vreme depozite građana.
Problem je jako složen i tangira mnogo sitema istovremeno. Rešenje je uslov bez koga se ne može.
Četiri modela koja su ponuđena od strane NBS, odnosila su se na smanjenje kamata, produžetak rokova otplate, kao i delimičnu konverziju kredita u evro. Međutim, svega 14% od ukupno 21.000 građana koji imaju stambeni kredit u švajcarskoj valuti prihvatilo je ovo rešenja. Među njima su verovatno oni koji nisu imali izbora.
Kako je nedavno izjavljeno, Ministarstvo finansija predložilo je bankama da pomognu izvesnim kategorijama građana. Tu se pre svega misli na:
• reprogram za samohrane majke,
• nezaposlene duže od pola godine,
• osobe sa invaliditetom koji je nastao zbog nesreće ili bolesti,
• klijente koji ispunjavaju određene uslove: iznos preostalog duga je veći od tržišne vrednosti nekretnine, čime je klijent izgubio svoj početni ulog i ukupnu dosadašnju otplatu kredita i sl..7
• onima koji su tim zajmom kupili prvi stan (reprogram bi se presvega trebao odnositi na one koji su zajam uzimali da bi kupili prvi stan i na taj način rešili svoje stambeno pitanje, ali ne i onima, koji su na taj način kupovali drugi, treći ili četvrti stan, a po čijem osnovu stiču prihode os izdavanja).
Međutim, ovaj vid programa , koji možemo osloviti kao socijalnu pomoć, zahteva da se jasno odredi ko je socijalno ugrožen i ne može da otplaćuje kredit, a ko je uzimao kredite i ostvarivao profit tj. kreditom kupovao drugi, teći stan. Pitannje koje se nameće je kako odrediti ko je socijalno ugrožen? Naime, poenta je da domaćinstvo nakon što plati atu za kredit, može ostatkom novca da vodi normalan život. Ali se još jedan problem javlja pri pokušaju da se definiše šta je to normalan život? Da li ga treba meriti vrednosti indeksom troškova života. Naravno, potreban iznos sredstva za život se razlikuje u zavisnosti od područja stanovanja, pa da li to zahteva korekciju prosečnog, nacionalnog indeksa troškova života? Stravi nisu nimalo jednostavne i do jednog, generalnog rešenje će se po svemu sudeći, teško doći.
Sagledavaju se i rešenja koja su primenjena, ili se razmatraju u drugim zemljama koje su se suočile sa sličnom problematikom . Tu je i predlog da se najugroženijim dužnicima, svake godine otpisiše po 20% glavnice, uz uslov da dužnik redovno izmiruje najmanje 80% svojih ukupnih obaveza tokom meseca. Ministarstvo finansija je najavilo da će omogućiti povoljan poreski tretman, bankama ako se odluče da otpišu glavnicu i troškove zbog reprograma za kvalifikovane klijente.
Ako imamo dve ugovorne strane i njihove različite interese, o tome se mora voditi računa. Pritom, banke moraju na neki način da se kazne za neadekvatno ponašanje i kršenje načela jedanakog uzajamnog davanja. Potencijalno rešenje bi moglo biti u vidu modela koji podrazumeva da se izvrši konverzija kredita, kao da je od samog početka on bio vezan za evro, a ne švajcarski franak. Neophodno je da se uzmu u obzir visinu inicijalnog kredita, sva davanja koja je klijent imao na ime otplate kredita, i da se izvrši preračunavanje obaveza koje je klijent već namirio tj. njegovih dospelih obaveza u slučaju kada je kredit vezan za evro i da se razlika uračuna u iznos obaveze koje tek slede u budućem periodi, do roka dospeća kredita, ali uzimajući u obzir i, ostatak duga i preostali period otplate kredita, kao i sposobnost klijenta da servisira kredit. U ovom slučaju i banka je ta koja mora da podnese žrtvu ove razlike. Ali takođe, NBS bi trebala dodatno da kazni banke, kakose ovakva praksa više ne bi ponovila. Tako da sada kada je kredit vezan za evro, više neće biti „zelenaški kredit“ i postaće prihvataljiv. Naravno, mora da se vodi računa o kamati, zateznoj kamati i ostalim naknadama koje se standardno vezuju za kredite.13

Zaključak
Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga donet je pre samo par godina (decembar 2011.). Uzgred pitanje je zašto se toliko čekalo na ovaj zakon. On je po više osnova stavljen na probni test, ali je pitanje kredita indeksiranih u švajcarskim francima jedan ozbiljniji test provere samog zakona, ali i njegovih donosioca, kao i Narodne banke Srbije. Problem koji je izlošen u ovom radu, zahteva delovanje više strana (NBS, poslovnih banaka i građanja) tj. neophodno je sagledati interese svih strana. Banke se i dalje drže ustaljene prakse i krše načela zakona. Naravno da ne treba jedino banke da snose odgovornost za problem u vezi sa ovim kreditima, ali su svakako krive, jer nisu upozorile građanje na način na koje je trebalo.
NBS je još onda upozoravala građane da budu oprezni prilikom zaduživanja u kredita u švajcarskim francima. Iako su kamatne stope inicijalno bile niže nego u evrima ili drugim valutama, nosile su sa sobom rizik promene deviznog kursa. Zapravo je to ono što se i desilo. Švajcarski franak je, kao posledica dešavanja na međunarodnim finansijskim tržištima znatno ojačao, a pritom su evro i dolar postali manje atraktivni kao rezervne valute. Ovo je uticalo na investitore da potraže drugo rešenje te se švajcarski franak pojavio u mnogo većoj meri.
Pređašnja četiri rešenja koje je dala NBS nisu primenjeni kao adektavtni. Ostaje na vidimo da li će novo rešenje, koje sadrži socijalni element biti adekvatno.

Literatura.

1 Tucanov, Z., (2011) Zaštita korisnika kredita sa aspekta potrošačkog prava, Pravni život, br. 11, knjiga 549., str 567.
2 Đurović-Todorović, J., (2010) Monetarna ekonomija, Ekonomski fakultet, Niš.
3 Marković, M. (2015), master rad „Zaštita korisnika finansijskih usluga u pozitivnom i budućem srpskom pravu“, Ekonomski fakultet, Niš.
4 Odluku o merama za očuvanje stabilnosti finansijskog sistema u vezi s kreditima indeksiranim u stranoj valuti. Dostupno na: http://www.nbs.rs/internet/latinica/scripts/showContent.html?id=8075&konverzija=yes, pristupljeno: 16.8.2015.

5 Dok se prvi deo odnosi na svaki pojedinačni ugovor o kreditu u otplati koji je banka zaključila sa korisnikom pre početka primene ZZKFU, bez obzira na stranu valutu u kojoj je taj kredit indeksiran.
6 Ugovaranje zlatnih klauzula ukinuto je neposredno pošto je novac izgubio svoju osnovu u zlatu, negde polovinom 20. veka.
7 Marković-Blagojević, D., (2012) Zaštita korisnika finansijskih usluga, Pravo i usluge, Kragujevac, str. 163.

8 Opačić, A., (2015) Zaštita korisnika finansijskih usluga u kontekstu harmonizacije sa pravom EU, Usluge i zaštita korisnika, Zbornik radova, Institut za pravne i društevene nauke, Pravni fakulet, Kragujevac, str. 328.
9 Isto, str. 327.
10 Efektiva je udruženje bankarskih klijenata koje ima za cilj da klijentma olakša stupanje u odnos sa finansijskim institucijama

11 Npr. troškovi notara i katastra.
12 Domino efekat je najopasniji efekat kada je u pitanju bankarski sektor. Ako se desi da jedna banka postane nelikvidna ili nesloventna, usled gubljenja poverenja u tu banku, javlja se strah kod klijenata da će isti problem imati i druge banka, pa oni masovno povlače svoja sredstva, čime se javlja panika i opasnost da se uruši ceo bankarski system

13 Marković, M. (2015), master rad „Zaštita korisnika finansijskih usluga u pozitivnom i budućem srpskom pravu“, Ekonomski fakultet, Niš.

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]