Razvod braka i njegove pravne posledice

[av_heading heading=’Razvod braka i njegove pravne posledice’ tag=’h3′ style=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ padding=’10’ color=” custom_font=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Vesna Milićević

Reviziju sprovela: Nina Nikolić

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca[1], i kao takav, trebalo bi da bude oličenje povezanosti i sklada između čoveka i žene, i da traje zauvek. Međutim,  savremeno doba donosi sa sobom velike promene koje se tiču braka i bračnog života i dovode do masovne pojave razvoda braka. Prema Porodičnom zakonu Srbije, svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života supružnika.[2]

Francuski filozof Volter je u svom Filozofskom rečniku zapisao da je razvod braka verovatno nastao kad i sam brak.[3] Posmatrano kroz istoriju, brak se definisao na različite načine, pa su se i razlozi za njegov razvod menjali. U Starom veku najvažniji uzroci su bili neplodnost žene i preljuba, i to samo u korist muža. U Srednjem veku, preovladavala je teorija Hrišćanske crkve o nerazrešivosti braka, što je Pravoslavna crkva ublažila pozivajući se na Jevanđelje po Mateju, koje govori o tome da brak može prestati usled preljube. Novi vek i Francuska revolucija doneli su preokret, pa se razvod smatrao logičnom posledicom braka. Danas skoro sve države dozvoljavaju razvod braka, a kao najčešći razlozi uzimaju se problemi sa novcem, prevara, neslaganja u važnim životnim pitanjima, društvene mreže,  mešanje uže i šire porodice, kao i nasilje unutar porodice.

Postupak pred sudom

Brak može prestati u odgovarajućem sudskom postupku, a može se pokrenuti na dva načina. Prvi način je sporazumni razvod, gde postoji saglasnost supružnika da raskinu brak, kao i saglasnost o svim bitnim pitanjima, dok je drugi razvod po tužbi, koja se podnosi sudu u mestu gde tuženi ima prebivalište, a može se podneti i u mestu gde su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište. U okviru postupka razvoda po tužbi predviđen je i postupak posredovanja kako bi se stranke pomirile ili postigle dogovor oko najvažnijih stvari.[4] Posredovanje vrši sudija pojedinac. Ovaj postupak obuhvata dve faze: pokušaj mirenja i pokušaj nagodbe. Mirenje se sprovodi u roku od dva meseca od dostavljanja tužbe sudu ili odgovarajućoj ustanovi, i ukoliko uspe, tužba za razvod se smatra povučenom, u suprotnom, započinje postupak nagodbe. Cilj nagodbe je da se otklone postbračni konflikti, odnosno da se nekadašnji supružnici, sporazumeju o vršenju roditeljskog prava i (ili) deobi zajedničke imovine. Nagodba mora da se postigne u roku od dva meseca od okončanja mirenja, i može da uspe potpuno ili delimično.

Razvod braka u brojkama

Statistika kaže da na 1.000 zaključenih razvede se oko 209 brakova. Prosečna starost muškarca u Srbiji prilikom razvoda je 43,1 godina, dok je kod žena broj godina nešto niži i iznosi 39,3. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, u 2014. godini, prosečno trajanje razvedenog braka bilo je 13,6 godina. U čak 56% slučajeva, razvedeni brakovi uključuju i decu, a u 75 procenata starateljstvo nad decom nakon brakorazvodne parnice pripadne majkama.[5] Srbija se nalazi na četvrtom mestu u Evropi po broju razvedenih brakova, posle Litvanije, Češke i Danske, dok je u regionu na prvom mestu.

U tabeli 1. prikazan je broj razvoda po godinama. U 2012. godini bilo ih je 7.372, međutim, u 2013. dolazi do ogromnog porasta razvoda, čak za 11%. U 2014. godini je nesto bolja situacija, I po statistici, u 2012. je bilo najviše brakorazvodnih parnica u poslednjih nekoliko godina.

Tabela 1. Broj razvoda u Srbiji.u periodu od 2011.-2015.godine

Broj razvoda po godinama
2011 2012 2013 2014
8.251 7.372 8.170 7.614

Izvor: Autor[6]

Grafikon broj 1. Broj razvedenih brakova za period od 2011.-2015.godine

Izvor: Autor

Posledice razvoda

Razvod braka dovodi i do određenih pravnih posledica. Javljaju se pitanja vezana za roditeljsko pravo, deobu zajedničke imovine, dolazi do naslednopravnih i drugih građanskih posledica.

Sporazum o razvodu obavezno mora sadržati pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava, koji može imati oblik sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma o samostalnom vršenju roditeljskog prava. Ipak, ovde se javlja bitno ograničenje. Naime, sud može, vodeći računa o interesima maloletnog deteta, da ne prihvati postignut sporazum. Prema članu 77. (stav 4.) PZ-a, iako su se roditelji sporazumeli o zajedničkom vršenju roditeljskog prava posle prestanka njihovog braka ili o samostalnom vršenju od strane jednog roditelja, sud može da oceni da je za dete bolje da jedan roditelj samostalni vrši roditeljsko pravo ili da to pravo vrši onaj roditelj koji nije određen sporazumom.

Raskidom braka dolazi i do raspodele zajedničke imovine supružnika, odnosno imovine koju su supružnici stekli radom tokom trajanja bračne zajednice. Problema nema ako postoji sporazum kako raspodeliti imovinu, ali do komplikacija dolazi u takozvanoj sudskoj deobi, kada se supružnici ne mogu dogovoriti o visini udela, načinu podele, ili u pogledu deobe pojedinih stvari. Tada će sud rešavati u parničnom, odnosno vanparničnom postupku. Kao pretpostavka se uzima da su udeli supruznika jednaki. Ali ta pretpostavka je oboriva, jer svaki od njih može dokazivati da je njegov udeo veći od supružnikovog.[7]

Pojedine stvari iz zajedničke imovine potpadaju pod poseban pravni režim:

  1. Stvari za vršenje zanata ili zanimanja jednog supružnika, koje se dodeljuju tom supružniku, sa uračunavanjem u njegov deo;[8]
  2. Predmeti domaćinstva u čijoj je mirnoj državini bio jedan bračni drug najmanje tri godine.[9] Ove stvari se takođe uračunavaju u deo supružnika kome su pripale.

U oba slučaja drugi supružnik će imati pravo na isplatu razlike u vrednosti ovih pokretnih stvari.

  1. Stvari za njegovu ličnu upotrebu, na koje će jedan supružnik imati pravo bez uračunavanja u njegov udeo, osim ako njihova vrednost nije nesrazmerna.[10]
  2. Stvari koje su namenjene detetu, dodeljuju se takođe bez uračunavanja roditelju kojem je zajedničko dete povereno na čuvanje i vaspitavanje.[11]

Bitne posledice prestanka braka su i zakonska mogućnost promene prezimena supružnika u prezime koje je imao pre zaključenja braka u roku od 60 dana, povraćaj poklona, ali i gubitak svojstva zakonskog naslednika. Međutim, postoje i odnosi za koje je prestanak braka irelevantan, gde pre svega treba staviti akcenat na nasilje u porodici, koje može postojati kako između ljudi u braku tako i između bivših supružnika.

Iz priložene analize možemo videti da je u 2011. godini bilo najviše razvoda, ali ni 2013. ne zaostaje za njom. Te godine u proseku dnevno je razvedeno 22,38 brakova. U odnosu na 2012. godinu, to je izuzetno poražavajući podatak.  Posledice koje nastaju posle razvoda braka, bilo da se posmatraju kroz materijalnu ili psihološku stranu, ukazuju na potrebu uključivanja celokupne zajednice u rešavanje ove problematike, posebno u slučajevima kada su socijalni momenti razvoda braka u pitanju. U prilog ovome govori i mesto koje Srbija zauzima na nivou regiona po razvodu braka. Ipak, povećan je broj i savetovališta kako za bračne parove, tako i za mlade roditelje, kako bi im se olakšao život i situacije u kojima se nalaze, što daje nadu da Srbija ide u dobrom smeru, i da razvodi neće biti naša svakodnevnica u budućnosti.

Literatura

  1. Porodični zakon, Sl. glasnik RS, br. 18/2005 i 72/2011.
  2. Panov I. S., Porodično pravo, Pravni fakultet, Beograd 2013.
  3. Draškić M., Porodično pravo i prava deteta, Pravni fakultet, Beograd 2014.
  4. Tešić N., ,,O zajedničkoj imovini supružnika’’, Pravni život, br. 10/2006.
  5. Panov I. S., ,,Osnov za razvod svetovnog braka’’, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br.1/2012.
  6. Republički zavod za statistiku, Zaključeni I razvedeni brakovi u Republici Srbiji, 2014.http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/public/PublicationView.aspx?pKey=41&pLevel=1&pubType=2&pubKey=3065 (22.12.2015.)

[1] Porodični zakon, član 3.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[2] Porodični zakon, član 41.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[3]Panov I. S., Porodično pravo, Pravni fakultet, Beograd 2013.str 118.

[4] Ovaj postupak je u PZ uveden na osnovu Preporuke o porodičnom posredovanju Saveta Evrope iz 1998.godine I Preporuke br. R/2002/10 o medijaciji u građanskim stvarima

[5]http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/public/PublicationView.aspx?pKey=41&pLevel=1&pubType=2&pubKey=3065   (22.12.2015.)

[6]Isto

[7] Porodični zakon, član 180.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[8] Porodični zakon, član 184.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[9] Porodični zakon, član 185.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[10]Porodični zakon, član 182.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[11]Porodični zakon, član 183.  (“Sl. glasnik RS”, br. 18/2005)

[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]