Ugovori o povjerljivosti podataka

[av_heading tag=’h3′ padding=’10’ heading=’Ugovori o povjerljivosti podataka’ color=” style=” custom_font=” size=” subheading_active=” subheading_size=’15’ custom_class=”][/av_heading]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Autor: Dragana Nikolić
Reviziju sproveo: Marko Todorović

[/av_textblock]

[av_textblock size=” font_color=” color=”]

Efikasna zaštita vrijednih podataka je u dinamičnim poslovnim odnosima postala imperativ za uspješne kompanije, finansijske institutcije, pronalazače i ostale subjekte poslovanja. Ukoliko kompanije ne zaštite svoje poslovne podatke, naročito poslovne tajne kao njihov jedinstven intelektualni kapital, lako će izgubiti svoje mjesto na konkurentskom tržištu.1 Ugovor o povjerljivosti podataka (non-disclosure agreement, NDA)2 je   jedan od najefikasnijih i najčešće  korišćenih  pravnih  instrumenata za zaštitu povjerljivih podataka.   Ova  kratka  analiza je posvećena  ugovorima  o povjerljivosti podataka,  posebno njihovoj svrsi, vrstama, tipičnoj sadržini i nekim izuzecima. Osim toga, ovaj rad upućuje na raširenost i veliki značaj zaključivanja ugovora o povjerljivosti podataka za savremeno poslovanje.

NDA se najčešće definiše kao ugovor koji pravno obavezuje ugovornu stranu da se pridržava sporazuma o povjerljivosti tačno određenih podataka koje joj je druga  strana otkrila tokom njihove poslovne, projektne ili neke druge saradnje. Drugim riječima, fizičko ili pravno lice koristi ovaj ugovor da bi pravno obavezalo drugu stranu da čuva određeni podatak i tako ga spriječi da ga otkrije trećim licima.3 Ako obavezana strana ne ovlašteno iskoristi i tako otkrije povjerljivu informaciju prije isteka ugovora, sud će da zabrani dalju upotrebu povjerljivog materijala i dosudi naknadu štete oštećenoj ugovornoj strani. Cilj ugovora o povjerljivosti jeste uspostavljanje odnosa povjerenja između subjekta koji posjeduje podatke i definiše sadržaj ugovora (Disclosing party) i subjekta koji je saznao za podataka i od koga se zahtijeva suzdržavanje od javnog otkrivanja podataka (Receivingparty). Postoje dva načina klasifikovanja ugovora o povjerljivosti podataka zavisno od statusa ugovornih strana i tipa zaštićenih podataka, odnosno polja primjene ugovora. S obzirom na ugovorni status strana, mogu se izdvojiti tri vrste:

            1. Unilateralni ugovori: samo jedna ugovorna strana otkriva povjerljive podatke drugoj;
            2. Obostrani (bilaterlani) ugovori: obje strane dijele svoje tajne I obje su odgovorne;
            3. Multilateralni ugovori: više od dvije strane se obavezuju da će čuvati povjerljive podatke. Imajući u vidu polje primjene, ugovori o povjerljivosti se najčešće upotrebljavaju prilikom uobičajenih poslovnih transakcija (npr. Kupoprodaja softvera), ali i prilikom zapošljavanja, pregovora, posjeta kompanijama, razgovora za posao, upisa studenata na univerzitet, istraživanja, sastavljanja baza korisničkih podataka.

Što se tiče sadržine ugovora, postoje pet osnovnih elemenata: definisanje povjerljivih podataka, određivanje izuzetaka, određivanje obaveza stranke kojoj se podaci otkrivaju, vremensko važenje ugovora4 i tzv. ostale odredbe (npr. dogovor o pravu koje će se primjenjivati u slučaju spora, arbitražna klauzula i sl.)  Takođe, ugovornice mogu da predvide određenu visinu ugovorne kazne u slučaju da obavezana strana ne poštuje ugovor.

Iako stranke uživaju slobodu u određivanju predmeta ugovora i ostalih ugovornih odredbi, zabrana otkrivanja podataka nema apsolutno važenje. Izuzetno, ugovor ne može obavezivati stranku ukoliko podaci postanu javni bez njene krivice. Takođe, strana koja insistira na zaštiti podataka može jednostrano odustati od ugovora ako izričito dopusti objavljivanje podataka nakon stupanja na snagu ugovora.

Bilo koji subjekt kompanijskog prava, odnosno fizičko ili pravno lice koje ima ugovornu sposobnost može da zaključi NDA radi zaštite određene ideje, podatka, proizvoda ili usluge.  Tako se mogu štititi računarski kodovi, recepti, poslovni planovi, dizajn proizvoda, know-how, finansijski izvještaji, neobjavljen promotivni materijal, liste korisnika (customer lists), liste za slanja (mailing  lists) ili patentne prijave.5

Na primjer, ovi ugovori se vrlo često zaključuju radi zaštite intelektualne svojine IT kompanija ili prilikom kupovine jedne kompanije od strane druge kada potencijalni kupac želi da provjeri revizorske i finansijske izvještaje druge kompanije. Danas je zaključivanje ugovora o povjerljivosti podataka najuspješniji metod zaštite važnih poslovnih podataka jer je  dostupan svakom  privatnom licu, akcionarskom društvu, društvu sa ograničenom odgovornošću ili drugom privrednom subjektu. Ipak, ukoliko su ugovorne odredbe nejasne ili nepotpune ili tužilac ne može da dokaže svoje tvrdnje, sud će odbiti zahtjeve omogućavajući dostupnost podataka konkurentskim kompanijama i drugim zainteresovanim licima. Zbog toga je izuzetno važno jasno definisanje povjerljivih podataka, kao i određivanje obima isključivog prava korišćenja istih u dopuštene svrhe. Takođe, preporučuje se i uvrštavanje ugovornih klauzula o rješavanju sporova medijacijom ili arbitražom, kao i adekvatan izbor nacionalnog prava koje će se primjenjivati u vezi sa ugovorom u slučaju međunarodnih ugovora.7 Ravnoteža između potrebe za povjerljivošću sa jedne strane i umjerena odgovornost sa druge strane je rezultat kvalitetnog ugovora o povjerljivosti podataka koji doprinosi uspjehu primarne poslovne ili neke druge saradnje između strana ugovornica.


Literatura:

Barish; B. Caslin, “Before Signing Your Next Nondisclosure Agreement, Count to Ten,” ACC Docket, 2006, br. 2801

J. Tracey, “The Contract in the Trade Secret Ballroom – A Forgotten Dance Partner?” Texas Intellectual Property Law Journal, vol. 16, br. 47, 2007

Smith; M. Craven, “Protecting Intellectual Property Using Confidentiality Agreements,” Australasian BioTechnology, vol. 19, br. 3, 2009

http://www.non-disclosureagreement-nda.com

http://www.hbs.edu


1 E.Barish; B.Caslin ,“Before Signing Your Next Non disclosure Agreement ,Count to Ten, ”ACCDocket, 2006, br.2801,25.

2 Ugovor o povjerljivostipodataka se u stranoj literature naziva non-disclosure agreement (NDA), confidentiality agreement (CA), proprietary information agreement (PIA), confidential disclosure agreement (CDA), secrecy agreement

RedHorse-NDA, http://non-disclosureagreement-nda.com/home/faq-non-disclosure-agreement,  pristup25.05.2012.

4 NDA u SAD najčešće ističe nakon pet godina,mada se stranke mogu drugačije dogovoriti. Ugovori u Evropskoj uniji često važe i deset godina.2007,49.

5 A. J. Tracey, “The Contract in  the Trade  Secret Ballroom – A Forgotten Dance Partner?” Texas Intellectual Property Law Journal, vol. 16, br. 47,

Vidi primjer NDA Sample at Harvard Business Schooll http://www.hbs.edu/entrepreneurship/pdf/Sample_NDA.pdf, pristup 27.05.2012.godine.

7 D. Smith; M. Craven, “Protecting Intellectual Property Using Confidentiality Agreements,” Australasian BioTechnology, vol. 19, br. 3, 2009,36
[/av_textblock]

[av_social_share title=’Share this entry’ style=” buttons=” share_facebook=” share_twitter=” share_pinterest=” share_gplus=” share_reddit=” share_linkedin=” share_tumblr=” share_vk=” share_mail=”][/av_social_share]